Kako nači svoj talenat?

Ovoga puta s vama, čitaocima i čitateljicama bloga, dijelim zanimljivu životnu priču Gillian Lynne, svjetski poznate koreografkinje. Njenim plesovima možemo se diviti u mjuziklu Mačke – Cats i Fantom u operi – Phantom in the Opera. Kada budete pročitali današnji članak, vidjet ćete kako samo jedna mala odluka liječnika može nekome promijeniti život.

Sira Kena Robinsona je za pisanje knjige Finding Your Element, u kojoj su objavljeni intervjui s uspješnim ljudima koji su razotkrili kako su našli svoje talente, inspirirao razgovor s plesačicom Gillian Lynne. Kada su jednom bili na ručku, Ken ju je pitao kako je postala plesačica. I ispričala mu je slijedeću priču …

U školi je kao učenica bila beznadna i jednoga dana škola je poslala pismo njenim roditeljima – to je bilo v 30-tim godinama prošlog stoljeća u kojem je pisalo: Mislimo da Gillian ima problema s učenjem. Naime, nije se mogla koncentrirati i sjediti na miru. Danas bi joj liječnici i psihijatri označili kao dijete, koje ima ADHD (teškoće s pozornošću) i naravno, dali bi joj puno jakih lijekova.

U to vrijeme na sreću još nisu izumili ADHD i ljudi uopće nisu znali da ga mogu imati. Sa svojom majkom je otišla specijalistu. Kada su došle, usmjerili su ih u posebnu sobu, obloženu s hrastom. Stavili su je na stol na kraju sobe i tamo je 20 minuta sjedila na svojim rukama.

U međuvremenu liječnik je s njenom mamom razgovarao o svim problemima koje je imala Gillian u školi – upadala je u razgovore, uvijek je kasnila s domaćim zadaćama. Tada je imala osam godina. Na kraju razgovora liječnik joj je rekao: Tvoja mama ispričala mi je puno stvari i sada moram osobno govoriti s njom. Dodao je još: Čekaj ovdje, uskoro ćemo se vratiti.

I tako su otišli i ostavili ju samu. Kada su napuštali sobu, liječnik je upalio radio. Liječnik se okrenuo mami i rekao: Samo ju gledajte. U trenutku kada su napustili sobu, Gillian je bila na nogama i plesala. Gledali su ju tako neko vrijeme i nakon toga liječnik se okrenuo mami i rekao: Gospođo Lynne, Gillian nije bolesna, ona je plesačica. Vodite ju v plesnu školu.

Što je o tome ispričala Gillian? Mama ju je odvela u plesnu školu i kada je ušla u sobu, u njoj je bilo puno djece, takvih kao ona koji nisu mogli sjediti na miru. Djece koja su se morala kretati da bi mogla misliti. Plesali su balet, step, jazz … standardne i suvremene plesove.

Kasnije je došla u Kraljevu baletnu školu, postala je solistica i imala predivnu karijeru u Kraljevoj plesnoj školi. S vremenom je diplomirala na toj školi i ustanovila svoje poduzeće Gillian Lynne Dance Company. Odgovorna je za nekoliko najuspješnijih plesnih predstava svih vremena i u njenom radu uživali su milijuni ljudi širom svijeta.

Danas bi joj liječnik vjerojatno dao lijekove i rekao neka se smiri. Što možemo naučiti iz gornje istinite priče. Ako imate dijete kojem su dijagnosticirali ADHD – možda je pravi lijek za njih to da ih odvedete u plesnu školu neka tamo izraze svoju kreativnost i potroše energiju.

Svako dijete je genij, samo mu moramo dozvoliti da potpuno izrazi tog genija. Na žalost je to danas, u suvremenom školskom sistemu, više nego teško jer sistem ubija stvaralaštvo, želje i talente mnogo nadobudne djece.

Ipak nije važno da je to tako samo ako razumijemo da smo svi po svojim znanjima, talentima, sposobnostima na neki način unikatni. Uz priču Gillian Lynne prisjetio sam se i mojih školskih dana kada su me u prvom razredu osnovne škole željeli poslati u posebnu školu za gluhe i u Ljubljani. Tako sam kao i Gillian imao anđela čuvara u liječničkoj kuti koji je vidio širu perspektivu i razmišljao out of the box.

Pitam se koliko djece stručnjaci označe za lijene, nesposobne, zabite, glupe jer se nisu sposobni prilagoditi postojećem načinu školovanja. Mislim da nema glupe djece, misaono spore ili drukčije stigmatizirane s strane stručnjaka a i društva.

S pravim pristupom moguće je i nemoguće. Tako je Glenn Doman sa svojom ekipom stručnjaka pomogao već tisućama djece koji su imali s problemima u djelovanju mozga da su počeli govoriti, hodati, naučili čitati i pisati i zaživjeli punim životom.

P.S. Ples je predivan način koji nam pomaže da još više razvijemo moždane, psihičke i pokretne sposobnosti.