Ključ je u prisutnosti

Zanima li vas kada dođe najbolja inspiracija? Možda će vam se to dogoditi kao što se dogodilo mnogo puta meni. Naime, ja često dobivam inspiraciju tada kada je ne tražim, kada radim sve drugo osim pisanja članaka, knjige ili pjesme.

Prije nekoliko dana odlučio sam da počnem izvoditi Proces prisutnosti ili – kako je meni, dok sam čitao knjigu, palo na pamet – Proces autentičnosti, jer kada si prisutan, jesi autentičan i autentičan si, kada si prisutan. Kada jesi što jesi. Bez imena, bez naljepnice, bez nadimaka, bez takvih ili drugačijih akademskih naslova – kada jednostavno jesi samo ti. Možda tada samo gledaš u nebo, pružiš sve četiri od sebe i cijelome se svijetu čini kao da ne radiš ništa. Bez obzira na sve opaske iz okoline, u svome srcu znaš da si svejedno vrijedan i voljen.

Što za mene znači biti autentičan? Da izraziš to što u određenom trenutku osjećaš. To može biti veselje, tuga, sreća, ljutnja, radost, smilovanje … bilo što – važno je da to osjetiš i osjećaš svjesno. U suvremenom svijetu česta je »moda masaka« kada se nekako »trudimo biti ono što nismo«. Ni sam ovdje nisam iznimka.

Ponekad ljudi misle: »Robertu sigurno ide sve kao podmazano«. Da li stvarno? Znate, ne ide mi sve kao podmazano, imam i dane kada imam svega »pun kufer«, žao mi je samoga sebe, ljut sam, razdražljiv i nimalo druželjubiv. A to je prolazno – dođe i prođe.S tim osjećajima susrećemo se svi, i oni koji su najuspješniji, priznati i poznati.Tu su filmske zvijezde, pjevači, glumci, sportaši, političari, treneri, suci… mogu nabrajati u beskonačnost.

Ali kada smo autentični i prisutni u ovom trenutku, moramo si to i priznati. Danas, kada pišem ovaj blog, bit će godina dana od kada sam opet Robert Goreta. Kada nisi autentičan, povezan sa samim sobom i svojim unutarnjim bićem, tada misliš da ćeš s promjenom imena, prezimena, vjere, garderobe, izgleda, nekog obreda itd. itd. doći do sreće, zdravlja, uspjeha.

Na žalost ne ide tako. Svemir funkcionira sasvim drugačije. Tako sam i sam bio 12 godina Roy Goreya i mislio sam da s promjenom vibracije imena, koje je »nesretno«, postat ću sretan, zdrav, uspješan, voljen … A nije važno ime, važno je što nosiš u srcu. Kada duboko u sebi dođeš do spoznaje da si sasvim OK takav kakav jesi – sa svim plusovima i minusima, sa svim dobrim i lošim značajkama i da si upravo takav kakav jesi sam po sebi ljubav, bez da mrdneš i prdneš. 😉

Događa nam se da ljubav tražimo u novim cipelama, novoj odjeći, novoj kući, novom partneru … jednostavno tražimo i tražimo i uvijek se s tog putovanja vračamo praznih ruku. Zašto? Jer je već u početku sve bilo promašeno. Promjenu treba učiniti iznutra prema vani ili drugim riječima – potrebna je promjena u srcu i duši.

Svi mi smo dio istoga izvora, individualne smo duše koje zajedno tvore Božju simfoniju. Ako bi se u prošlosti više puta okrenuo unutar sebe umjesto da sam tražio izvan sebe bilo bi u mojem životu štošta drukčije. Svaka škola nešto košta, najbolja je škola vlastitog iskustva. Ili drugim riječima: kada si u izmetu, jesi u izmetu, kada si među zvijezdama, jesi među zvijezdama.

Kada sam iskusiš određen događaj u svojem životu tada znaš što to znači. Ne možeš govoriti o tome kako je na javnom nastupanju ako sam nisi imao javnog nastupa. Ne možeš govoriti o bezuvjetnoj ljubavi ako nisi sam iskusio bezuvjetnu ljubav. Ne možeš govoriti o bogatstvu ako ga nisi sam iskusio. Sve što sami iskusimo, možemo sami dijeliti dalje.

Znam da sam u zadnjih deset godina štošta napravio loše, bio sam neautentičan, neiskren, nisam se mogao izraziti, govoriti o svojim istinskim osjećajima. Kroz proces prisutnosti došao je čas da sada stvarno dijelim ono što osjećam u srcu i duši, da sam u svojim mislima, riječima i stvaralaštvu prisutan i autentičan.

Najveća pogreška koju sam činio u životu bila je da sam previše vjerovao drugima i premalo sebi – jer kao: drugi su bolji od mene. Nedavno mi je prijateljica postavila vrlo dobro pitanje: »Tko bi bio ako zanemariš svoju »priču« o problemima sa sluhom?« I stvarno. Tko smo, kada stavimo sa strane neku svoju priču kroz koju živimo i tapšamo se po prsima? Ja na svome primjeru govorim o sluhu, drugi imaju svoje »priče« – bol, invalidnost, financijski problemi, zdravlje, problemi s vidom, problemi na poslu, problemi u obitelji …

Kada si prisutan ovdje i sada – tada otpadaju sve priče, sve je jedan vječan sada. Trenutak autentičnosti, iskrenosti, radosti, … i kad si potpuno zatopljen onim što činiš, potpuno zaboraviš na vrijeme. Jesi jedno sa svojom aktivnošću i neaktivnošću.

Od pojave Facebooka čini se da smo na tu prisutnost »ovdje i sada«, u ovom trenutku, jednostavno zaboravili. Jesmo na poslu i radimo i istovremeno imamo otvoren i Facebook i malo smo ovdje (posao) i malo tamo (društvena mreža). Sve je to lijepo i dobro, ali biti prisutan znači 100 % biti prisutan na određenu stvar. Sada kada pišem članak, potpuno sam prisutan. Ne razmišljam o drugim stvarima i problemima koje imam, već samo pišem i misli koje dolaze iz beskonačnog izvora materijaliziram kroz pisanje na računalu.

Čovjek može trenutno raditi samo jednu aktivnost 100 % i učinkovito. OK, dobro… u člancima možemo pročitati da žene zbog malo drukčije građenog mozga mogu raditi više stvari od jednom – a ostavimo to sa strane. U mislima imam nešto drugo i to, da može biti i posao, razgovor, šetanje, čitanje, sport, sjedenje, kretanje … meditacija, ako smo prisutni ovdje i sada, u ovom trenutku.

Ako si stvarno prisutan u određenom trenutku, ne gledaš na vrijeme, ne gledaš sat, već se samo prepustiš vječitom sada. Znam da to može biti teško izvedljivo ali svejedno pokušajmo biti samo u ovome trenutku 100 % prisutni. Sve će se to odražavati na našoj energiji što će vidjeti i drugi ljudi.

Hvala što ste sada bili prisutni i pročitali moj članak. Želim da bi bilo što više takvih događaja u vašim životima da biste se prepustili magičnosti sadašnjeg trenutka.