Moja “krevetna” saznanja

Moji posljednji dani bili su iznimno zanimljivi jer sam si postavljao različita životno važna pitanja. Prošli tjedan bio sam na “prisilnom dopustu” (bolovanje) jer sam imao temperaturu i cijelu sam srijedu ležao u krevetu.

Kada ležiš u krevetu i nemaš što raditi, mnogo ti misli prođe kroz mozak. Postavljaš si različita pitanja, tražiš određene odgovore i naravno želiš što prije ozdraviti i što prije otići »back on the track«. Ponekad ide, ponekad ne i tako je “prisilni počinak” dug i nešto više nego samo par dana.

Kada sam tako ležao u krevetu, razmišljao sam o “poklonu” kojeg sam dobio. Ako imaš visoku temperaturu, tada je dobro pitati se gdje si “pregorio”, na kojem području je potrebna promjena i kako djelovati u buduće da se to ne bi dogodilo. Starodavne kulture uče da ima svaka bolest, svaka nezgoda, svaki susret, svaki snovi… sve u našim životima ima svoju poruku.

Nažalost, u suvremeno vrijeme sve više i više žurimo, ne zastanemo, ne udahnemo i pomirišemo cvijeća – ako se malo poetski izrazim. Poruke koje nam donose ovakvi ili onakvi “glasnici” uopće ne zapazimo jer smo potpuno fokusirani na druge “važnije” stvari.

U vrijeme mojih “krevetnih aktivnosti” također sam se pitao što u životu istinski djeluje i što ne. Na području osobnog i duhovnog rasta i zdravlja toliko je međusobno suprotnih informacija da se istinski teško snaći. Koliko više tražiš, više si zbunjen. Prijatelj Boris darovao mi je dvije odlične knjige koje su mi dale neka nova životna saznanja. Prva je njegova nova knjiga “Zdravlje je u nama”, a druga autorice Anite Moorjani s naslovom “Ponovno rođena”.

Prijašnji tjedan sam tako intuitivno otvorio knjigu “Zdravlje je u nama” na stranici gdje počinje poglavlje Veliko otkrivenje. S tekstmarkerom u ruci označio sam najvažnije misli i prepoznao različite stupnjeve života (Škola misterija navodi ih pet) kroz koje se “krećemo” na našem životnom putu. Podrobnosti o svim tim stupnjevima neću navoditi. Bolje je da sami pročitate knjigu.

Druga knjiga koja me “prosvijetlila” (ako tako mogu reći) je “Ponovno rođena”. Anita je stvarno potvrdila to što sam već neko vrijeme znam i zapažam. Što više istražuješ određene “ljekovite” sisteme, načine prehrane i zdravstvene savjete više su međusobno suprotni. Istina, svaki od njih čovjeku donese mnogo dobroga ali previše informacija može štetiti jer kada si prestrašen i zbunjen, ne znaš više “koga i što” slušati.

Sličiš na malo magare koje se našlo ispred dva plasta sijena i nije se moglo odlučiti gdje da počne jesti pa je umrlo od gladi. U simboličnom smislu i mi nekako “umiremo” kada smo neodlučni i ne osluhnemo svojim unutarnjim pokretima, srcu i osjećaji u trbuhu. Naučeni smo da nekako drugi ljudi znaju više i bolje od nas i tako odgovore za izazove tražimo izvana umjesto da se okrenemo unutra.

Istovremeno sam se sjetio i mojih dilema koje sam imao prije nekoliko godina što se tiče numerologije. Postoje dvije škole numerologije: kaldejska i pitagorejska. Svaka ima svoj sistem pretvaranja slova u brojeve i međusobno su si suprotne. Tako možeš imati u kaldejskom sistemu “sretno” ime a u pitagorejskom “nesretno”. Naravno, može viti i obratno.

Prije dvije godine sam oba sistema bacio kroz prozor i opet promijenio ime i prezime u ono koje sam dobio rođenjem. Konačno sam shvatio da poanta nije i promjeni imena i prezimena nego u tome da prihvatiš sebe samoga.

Razmišljao sam i o uvjerenjima i o tome kako smo ljudi “ograničeni” i “naučeni”. U kršćanskoj tradiciji smo naučeni da za pomoć i vodstvo molimo “nebesa”. Tom našem običaju čude se starodavni narodi u Južnoj Americi. Oni za savjet i pomoć mole Majku Zemlju i ne neka “nebesa” tamo gore.

U najpoznatijoj kršćanskoj molitvi “Oče naš” je navedeno (citiram): “… dođi k nama tvoje kraljevstvo, dogodi neka se tvoja volja kako u nebesima tako na zemlji…” U mojoj e-knjizi “Pjesmo, nadahni me” imam malo promijenjenu molitvu “Oče naš zahvalnosti” gdje sam gornju rečenicu zapisao malo drukčije: “… u meni se nalazi tvoje kraljevstvo, tvoja volja neka ostvari kroz mene tako u mojim mislima, kao u mom srcu…” znači, nebesa nisu tamo “gore” nego “ovdje i sada”.

Za kraj neka ukratko ponovim što treba zapamtiti iz današnjeg članka. Prije svega to, da djelujete u životu neustrašivo, bez strahova i da uvijek, unatoč savjetima i preporukama, osluhnete samima sebi, svojoj unutarnjoj mudrosti. Shvatite da ste dovoljno dobri, vrijedni i voljeni i da vas Svemir i Majka Zemlja podupiru na svakom koraku.