Najveći izazov u životu

Najveći izazov s kojim se srećemo ljudi širom svijeta bez obzira na vjeroispovijed, boju kože, naobrazbu, životni status, imovinsko stanje, zdravlje i međusobne odnose, onaj je koji imamo sami sa sobom. Istina, od »kolijevke do groba« mučimo se s jednim osnovnim problemom (koji može imati više verzija, a uvijek ide samo za različite oblike tog osnovnog problema). I o čemu se to radi?

Tri riječi: »Ljubav do sebe.« Mogu reći i malo drukčije: na primjer prihvaćanje sebe, dobro samopoštovanje, da se sviđaš samome sebi onakav kakav jesi, da cijeniš sebe i svoje tijelo, da si pokloniš ljubav, zagrljaj, veselje, prijatne trenutke …

Bez obzira s kojim se izazovom odnosno životnim iskustvom srećemo, skoro uvijek ćemo doći na početak koji je – ljubav do sebe. To nije nešto izvan nas, to je nešto unutar nas. Depresija, usamljenost, tuga, potištenost … tisuću različitih imena, ali kada pogledamo dublje, zaključimo da se radi o ljubavi do sebe.

U svijetu u ovome trenutku divlja tisuću ratova, ljudi se ubijaju međusobno zbog takvih ili drugačijih »ideologija«, vjerstava i Bogova, ali najveći rat od svih ratova divlja unutar svakog od nas kada »ratujemo« sa svojim »demonima« koji dolaze na vidjelo u najrazličitijim životnim situacijama.

Jučer sam otvorio Planet TV program i bilo je govora o depresiji. Mnogobrojni poznati filmski glumci i pjevači borili su se ili se još uvijek bore s tim tvrdim »orahom« koji se medicinski naziva »depresija«. Čovjek bi pomislio: nemaju nikakvih pomanjkanja, imaju sve što žele, ali u svojoj unutrašnjosti svi smo jednaki. Tako se borimo u sličnim bitkama. A tko je pobjednik?

Odmah sam se sjetio priče o vuku. Unuk pita Indijanskog poglavicu: »Koji vuk pobijeđuje?« i poglavica mu mudro odgovori: »Onaj kojeg hraniš«. Kakve to »vukove« mi hranimo? Kakve misli (imamo ih svaki dan oko 60.000) teku kroz nas odnosno naš mozak? Znanost nam dokazuje da je 95 % misli koje imamo danas jednakih onima od jučer jer smo na autopilotu.

Mislimo da sve možemo sami, da se možemo sami sukobiti s svim svojim »vukovima« koji su unutar nas. Došao sam do spoznaje da sami ne možemo sve, ali mnogo toga možemo učiniti zajedno. Umjesto da lutamo od jedne krajnosti do druge i hodamo iz jednog koraka do drugog i borimo se sa svim svojim osjećajima koji su unutar nas, možda bi bilo najbolje da sve to primimo kao dio sebe.

U mislima imam i dva kraka o kojima govori Boris Vene u svojoj odličnoj knjizi »Zdravlje je u nama« gdje je u u 6. poglavlju od 192. stranice dalje sve lijepo objašnjeno. Starodavna znanja za suvremeno vrijeme koje »new age« ne uči. Neću objašnjavati o tim krakovima već sami pročitajte 6. poglavlje knjige. Kada pročitate knjigu, razumjet ćete što ću vam reći u nastavku.

Kako je bilo rečeno, imamo dva kraka, ali kada smo na krakovima, nismo u srcu, nismo »zajedno« ako se malo drukčije izrazim. Prije više od desetljeća našao sam knjigu Jamesa T. Mangana s naslovom »Tajne lakog života« (prevedena i na hrvatski jezik, op. prev.). U toj knjizi predstavljene su različite parole – zaporke pomoću kojih imamo otvorena vrata do svog podsvijesnog arsenala. Glavna zaporka (rekao bih čak univerzalna) je »ZAJEDNO« odnosno na engleskom »TOGETHER«.

Tada nisam razumio njeno značenje, ali sada znam, potpuno mi je jasno.

Kada si »ZAJEDNO«, tada su tvoja svijest i podsvijest usklađeni, u harmoniji su, rezonanci i djeluju kao jedno. Tada kada smo u stanju »ZAJEDNO«, smo u presjeku (prolazu) i tada smo u srcu. Nije više borbe, nije više prelaženja iz jedne krajnosti u drugu, u stanju smo bezuvjetne ljubavi i usklađenosti sa svojom podsvijesti.

Ništa ne možemo SAMI, sve je moguće samo ZAJEDNO. Ja i Svemir, ja i Bog, svijest i podsvijest, muškarac i žena – zajedno, u harmoniji i suživotu. To je stanje božanske milosti kada ne djelujemo više pomoću svoje volje, već se potpuno prepustimo i tako dopustimo da nam se dogodi ono najbolje što nam je u tom trenutku namijenjeno. Ne možemo preduhitriti, nijedno iskustvo ne možemo izbjeći, prije ili kasnije desi se ono što se jednostavno mora dogoditi Božanskim planom.

Tek kada smo u stanju »ZAJEDNO«, spremni smo na čuda života jer se više ne borimo i ljutimo već gradimo voljom. Stanje »ZAJEDNO« je to što dr. Frank J. Kinslow naziva Eu-osjećaj: potpuno suzvučje sa silama Svemira, potpuno suzvučje sa samim sobom, potpuno suzvučje sa svim što život donosi na tvoj put.

Anita Moorjani u svojoj knjizi »Ponovno rođena« lijepo je napisala: »Da bih došla do tog stanja predaje, morala sam biti samo ja sama. Zaključila sam da je bilo svih ovih godina jedino što sam morala učiniti – biti ja sama, bez rasuđivanja i osjećaja da mi nešto nedostaje. Istovremeno sam razumjela da je u osnovi naša bit sastavljena iz čiste ljubavi. Čista ljubav smo, svaki pojedinac do posljednjeg.«

Zato ne budimo na krakovima, budimo u prolazu, budimo u stanju »ZAJEDNO«. 🙂