Praktična duhovnost i hrabro srce

Godina 2016. bila je za mene puna uspona i padova. To je bila godina u kojoj sam bio najsretniji do sada, a istovremeno bila je to i godina u kojoj sam iskusio najveće srčane boli do sada. Ako povučem crtu, mogu reći da mi je godina 2016. dala lekciju koju bih mogao sažeti u rečenicu: “Zaživi život neustrašivo.”

Preko osobnog iskustva došao sam do spoznaje odnosno saznanja da jedan gram vrijedi više od tone teoretiziranja. Mnoštvo pročitanih knjiga i bezbroj izvedenih meditacija ne može ti pomoči ako sam unutar sebe ne nađeš dovoljno hrabrosti za osobnu promjenu na najdubljoj razini. Iako nas različiti “guruji” osobnog rasta žele “zaštititi” od pogrešaka u životu u smislu “nemojte raditi ovo ili ono, to ne djeluje, to nije dobro, bolje radite tako i tako” svejedno je naš najveći učitelj život sam.

O hrabrosti možemo pročitati bezbroj knjiga, možemo ići na različite seminare i radionice osobnog rasta, otići na osobna savjetovanja i coachinge i meditiramo, dišemo i otpuštamo satima i satima, ali svejedno … teorija duhovnosti neće nam pomoći ako ju ne budemo znali praktično upotrijebiti u svakodnevnom životu.

Što je za mene praktična duhovnost? Jednostavno to da djeluješ iz svoje unutarnje duše, iz svoje jezgre, srca, duše (upotrijebi izraz koji ti je najbliži). S kolegicom smo nedavno razgovarali na temu kako prepoznati neku duhovno “prosvjetljenu” osobu, a koja se u međuljudskom odnosu odnosno kontaktu ponaša potpuno suprotno od onoga što uči i dijeli s ljudima.

Svi u životu učimo hrabrost u smislu da bi bili iskreniji, osjećajniji, s više srca, s više sposobnosti voljeti, a s druge strane u život dođu situacije od kojih jednostavno „bježimo“ i nemamo hrabrosti suočiti se s njima. Čekamo da nam bol uđe u srž, da nas dotuče i radije se sklonimo nego da bi situaciji (čovjeku, partneru, prijatelju, poznaniku…) pogledali u oči.

Prije desetak dana bio sam navečer u “totalnom kurcu” (žao mi je, ne znam se ljepše izraziti) i u onoj “tamnoj noći duše”, kada sam se zaista pitao kako dalje, koji put odabrati i kako djelovati u životu jer sam već imamo „pun kufer“ jednih te istih priča koje su se ponavljale kao u nekoj meksikanskoj TV sapunici.

Iz mene je “pljuštalo” kao iz “kabla”, sve tehnike osobnog rasta (disanje, tapkanje, QE, meditacija…) koje poznajem nisu mi pomogle i tako mi je preostalo samo to da sam se prepustio tim osjećajima, bilokakvi su već bili. Nisam ih osuđivao, a i sebe nisam osuđivao zbog toga, samo sam se prepustio i dozvolio si osjećati i ne bježati od njih.

Kada se ta oluja osjećaja “smirila”, došla mi je napamet kao iz vedrog neba jedna misao: “Opet pročitaj knjigu Anite Moorjani ‘Ponovno rođena.’” I tako oko ponoći uzmem knjigu u krevet i čitam, i čitam, i čitam… do tri sata ujutro. Jednostavno nisam mogao stati i med čitanjem mi je “svanulo” da je hrabrost sve što je važno u našim životima. Hrabrost da sebi dozvolimo biti to što jesmo, da se ne osuđujemo i mislimo da smo “premalo”____________ (piši sam što).

Anita na svojim predavanjima, seminarima i u knjigama često spominje misao koja je te “olujne noći osjećaja” duboko sjela u moje srce i dušu: “Zaživi život neustrašivo.” Tada sam odlučio da ću u svakoj situaciji, bez obzira na to koliko će biti neprijatna, traumatična ili bolna, djelovati neustrašivo i suočiti se s time što bude potrebno.

Malo prije Božića došao je taj moj novi životni moto na kušnju kada je bilo potrebno suočiti se u četiri oka s jednom osobom. Mogao sam se maknuti kao već mnogo puta u životu, ali ovoga puta odlučio sam da učinim suprotno, da se hrabro suočim s njom i kažem joj što osjećam u srcu. To suočenje je u meni napravilo “klik” i mogao sam pustiti ono što s različitim tehnikama osobnog rasta nisam mogao učiniti skoro pola godine.

Ako bih se ponašao kao u prošlosti i bio “kukavica” i “spizdio”, još uvijek bi bio u osjećajnoj boli, tugovao bih i bio ogorčen. Zbog samo jedne odluke koja je izvirala iz srca i hrabrog čina, osjećao sam „oslobađanje energije“, slobodu osjećaja i dubok unutarnji mir. Ricky Nelson (pjevačka zvijezda iz 50-tih godina) pjeva pjesmu s naslovom FOOLS RUSH IN. Prvi stih te pjesme glasi ovako: “Fools rush in where angels fear to tread.” Ili u jednostavnom prijevodu: “Luđaci smiju ići tamo gdje anđeli znaju da ne smiju.” I ponekad je baš super biti hrabar luđak, ha ha.

Sjećam se kako sam prije mnogo godina prepustio predivnu priliku da bi neku gospođicu koja mi se tada svidjela pozvao na piće. Tako nikako neću znati što je odnosno što bi bilo jer sam jednostavno “spizdio” i radije se maknuo u područje ugodnosti gdje nije bilo moguće doživjeti odbijanje. A jedna jedina riječ, samo jedna rečenica i samo jedan čin mogli su promijeniti tok događaja. I nikada više nemoj pitati što bi bilo ako bi bilo …

I zato u dolazećoj godini i ti odluči da ćeš djelovati hrabro, odlučno, srčano, radosno i iskreno. I da ćeš u svakoj situaciji reći i učiniti to što istinski želiš. Ne kolebaj, ne niječi sebe, ne budi kukavica, imaj jaja i zauzmi se za sebe i svoje srčane želje. Vjeruj u sebe, u svoju silnu moć, budi svjestan svoje veličine i nemoj se nikada plašiti blizine. 🙂

U godini 2017. bodi junak/junakinja, bodi hrabar/hrabra, bodi srčan/srčana!