Čovječe, ne boj se hladne vode!

Rečenicu koja je i naslov današnjeg članka, našao sam u knjizi u kojoj uopće ne bi očekivao takav savjet. Martin Kojc, kojeg mnogi poznaju po njegovom Udžbeniku života, u knjizi Moč spomina i pozornosti (nije dostupna na hrvatskom jeziku) napisao je slijedeće:

“Svaki dan redovito radite vježbe za disanje i tijelo, svaki dan trljajte suhom i tvrdom četkom. Ne bojte se hladne vode. Hranite se umjereno i budite svjesni da vas put prema vašem cilju jača i zadovoljava.”

O tome kakve koristi ima hladna voda za zdravlje čovjeka, već sam pisao ovdje.

Kakva je uopće povijest liječenja vodom – bilo toplom ili hladnom?

Prve spoznaje o liječenju vodom spomenute su u indijskom epu Rigveda od prije približno 1500 godina prije Krista. Vodu nisu upotrebljavali samo za pranje tijela u higijenske namjene već kod Indijaca i Egipćana služila i kao sredstvo za liječenje.

Iz različitih pisanih izvora vidi se da su vodu kao lijek upotrebljavali Asirci, Babilonci i Hebreji. Iz Egipta je metodu liječenja vodom donio u GRČKU Pitagora, a upotpunio ju je Hipokrat. Iz Grčke je liječnik Asklepaid (114 – 59 prije Krista) nauk o liječenju vodom prenio u Rim.

U Rimu je liječenje vodom bilo jako rašireno, o čemu govore i brojni ostaci rimskih kupališta. Tako su znali za pranje toplom vodom, vrućom vodom, kupanje u hladnoj vodi i kupanje za počinak i zabavu.

U “Medicinskom kanonu” iz 11. stoljeća Avicena među ljekovitim sredstvima spominje između ostalog i vodu. U Indiji su različite postupke s vodom upotrebljavali za liječenje vanjskih i unutarnjih bolesti.

Zanimljivo je da je u srednjem vijeku liječenje vodom bilo zabranjeno. Ponovno je postalo zanimljivo u drugoj polovici 17. stoljeća i u prvoj polovici 19. stoljeća kada se počelo znanstveno razvijanje liječenja vodom.

Sebastian Kneipp je liječenje vodom obogatio novim metodama i omogućio širenje hidroterapije. Mnogo ljudi ne zna da je Kneipp u mladosti sam izliječio tuberkulozu i to kupanjem u hladnom Dunavu. To važno iskustvo bilo je jako važno za njegov životnu put i odlučio je da će svoj život posvetiti liječenju prirodnim elementima.

“Ako za mene postoji neki lijek, onda je to voda.” – Sebastian Kneipp

Liječenje vodom je prirodni fizički faktor koji utječe na organizam, dostupan, neškodljiv i učinkovit. Uporabom vode moguće je ukloniti mnoge funkcionalne smetnje, izliječiti brojne bolesti i očuvati radnu sposobnost do kasne starosti.

Jedan od glavnih zakona liječenja vodom je zakon reakcije koji kaže: “Što je jači nadražaj, jači je dotok krvi na mjesto nadražaja.” Avicena je već u 11. stoljeću napisao: “Kupanje u hladnoj vodi naglo zaustavlja unutarnju tjelesnu toplinu koja se ponovno vrača na površinu tijela mnogo puta povećana.”

Katsuzo Nishi (autor knjižice “Prirodno liječenje”) kaže da su kontrastne ljekovite procedure (toplo, hladno) jaki nadražaji koji jačaju i treniraju krvne sudove, snižavaju krvni tlak, smanjuju živčanu napetost i stres i poboljšavaju djelovanje kože.

Katsuzo kaže i slijedeće: “Obična vruća voda izaziva znojenje, može uzročiti gubitak vlage, soli i vitamina C iz organizma i uz to ruši kiselo – bazičnu ravnotežu. Zato je pravilnije kombinirati vruću i hladnu kupku. Takve kontrastne kupke održavaju organizam u normalnom stanju i pomažu održavati kiselo – bazičnu ravnotežu,”

I za zaključak još nekoliko mojih iskustava. Ako naučimo duboko trbušno disanje po Wim Hof metodi i tako organizam napunimo kisikom i uz to se tuširamo ili kupamo hladnom vodom ili kombinacijom vruće i hladne vode, napravimo veliki korak na putu prema boljem zdravlju. Ja se nakon hladnog tuša osjećam kao da mi krv brže kola tijelom i imam neki posebno prijatan osjećaj koji je teško opisati riječima.