Praktična iskustva disanja kroz nos kod sportskih aktivnosti

O pravilnom disanju pisao sam već u članku kojeg možeš pročitati ovdje. U tom članku sam spomenuo i knjigu MOĆ DISANJA licenciranog trenera Patricka Mckeowna – izdanje Akademije disanja. Preporučujem da tu knjigu pročitaš jer je u njoj puno praktičkih vježbi koje će ti pomoći da naučiš disati kroz nos.

Ovoga puta želim podijeliti s tobom prije svega praktična iskustva kod disanja kroz nos kod sportskih aktivnosti. Moj prijatelje Emil Ledenko – Ledeni već više od tri godine aktivno istražuje utjecaj disanja na različite vidike života. Od toga da nam jedino svjesno disanje omogućava postojanje u sadašnjem trenutku jer se samo uz pomoć disanja vratimo iz glave nazad u tijelo, do toga kako nam svjesno disanje donosi više mira, koncentracije i unutarnje stabilnosti. Kada znamo kako pravilno disati, postajemo puno manje reaktivni, odnosno ne reagiramo više svaki put kao da smo na autopilotu – kako smo bili naviknuti do sada.

Emil je posljednja dva mjeseca istraživao disanje kroz nos (tako udah, tako i izdah) za vrijeme sportske aktivnosti – konkretno biciklizma jer je već mnogo godina oduševljen biciklist. Rekao je da je potrebno za kvalitetno disanje za vrijeme sportskih aktivnosti kao prvo najprije naučiti pravilno disanje kada počivamo. O tome podučava i na svojim radionicama i predavanjima.

Kada se u prošlosti vozio biciklom s malo jačim tempom i povišenom pulsom, počeo je odmah disati kroz usta jer mu je nedostajalo kisika. Prije dva mjeseca odlučio je istražiti i utjecaj disanja kroz nos za vrijeme vožnje biciklom. U početku je po ravnom terenu još nekako išlo. Ali uzbrdo morao je konkretno smanjiti tempo – što je i učinio i njegov ego nije se nimalo branio.

S vremenom je polako ubrzavao svoj tempo, ali samo toliko da je još uvijek mogao disati kroz nos. S takvim načinom disanja za vrijeme vožnje biciklom ustrajao je određeno vrijeme da je njegovo tijelo naučilo disati kroz nos.

Emil je iznenađen došao do zaključka da sada, s disanjem kroz nos, vozi isti tempo kao prije kada je disao kroz usta. Puno manje je i zadihan i umoran.

I kako je s Emilom sada, kada za vrijeme vožnje biciklom diše isključivo kroz nos? Kaže da sada osjeća manje umora i da je svježiji i da mu se čini kako ima na raspolaganje bar 30 % kisika više nego prije. Ovo posljednje važi i za moja iskustva s disanjem kroz nos.

Nisam tako zagrijan biciklist kao Emil i puno više volim hodati po šumama i brdima. U prošlosti nisam imam neke posebne volje ići u brda jer sam uvijek bio iznimno zadihan i činilo mi se da je moja kondicija potpuno na nuli.

Nakon što sam pročitao knjigu MOĆ DISANJA, i ja sam odlučio da ću postati vlastiti “pokusni kunić”. Kad sam prvi put nakon dugog vremena otišao na brdo Jošt kod Kranja, odlučio sam da ću cijelim putem prema gore i prema dolje disati kroz nos. A to je bilo lakše reći nekog učiniti jer je moje tijelo bilo “naučeno” da za vrijeme sportskih aktivnosti diše kroz usta. Kada sam prvi puta išao na Jošt “zatvorenim ustima”, moj je uspon bio prava muka ali sam ustrajao do vrha iako sam trebao jedanput više vremena nego obično.

Onda nekoliko dana nisam išao u brda, ali sam više puta pješačio po obližnjem Putu mira kod Brezja (hodočašće na području Gorenjske – napomena prevoditeljice). Taj je put razgiban, s nekoliko nizbrdica i uzbrdica. Cijelo vrijeme disao sam isključivo na nos. Išlo mi je sve lakše i odlučio sam da disanje kroz nos isprobam i na Joštu. Mislim da sam tada prvi put u životu došao na vrh Jošta bez da bi čak i samo jednom stao.

Srčani puls bio je za vrijeme uspona dosta ujednačen i smiren, a duboko disanje i dahtanje uskoro je postalo daleka uspomena.

Iznenađenje bio je i uspon na brdo Sv. Peter iznad Begunja (pokrajina Gorenjska – napomena prevoditeljice) kada sam bio iznimno oduševljen s kakvom sam lakoćom stigao do vrha. Kada sam se u subotu uspinjao na to brdo, sreo sam puno ljudi koji su muku mučili s penjanjem. Čak sam im htio reći: “Zatvorite usta i dišite na nos!”, ali sam radije ostao tiho. Vjerojatno bi pomislili kako sam pao s Marsa. Jednostavne stvari obično su najbolje i tako i s disanjem na nos.

Kada jednom shvatimo kako djeluje sistem za disanje, naše se razumijevanje sportskih aktivnosti, disanja i života pokaže u novom, ljepšem i prijatnijem svijetlu. To što smo prije radili s mukom i s dubokim udasima, sada postaje sasvim lagano.

Istina je da s manje “truda” možemo učiniti više jer s pravilnim disanjem kroz nos svome tijelu omogućavamo da djeluje na optimalnom stupnju.