Kako je izgrađeno uho i kako čujemo zvuk?

Ako želimo bolje upoznati svoj sluh, potrebno je razumjeti kako je izgrađeno uho i kako čujemo zvuk. Sadržaj koji ćeš pročitati u nastavku, sažetak je dijela knjige LIJEČENJE GLAZBENIM VILICAMA autorice Francine Milford.

Kako čujemo zvuk?

Drugi naziv za izraz »zvučni val« je i »zvučna energija«. Uho registrira tu zvučnu energiju i pretvara ju u mehaničku energiju i poslije u živčani podražaj. Nakon toga informacija se prenosi u mozak.

Zbog opisane sposobnosti uha ljudi možemo osjećati visinu zvuka. Pošto možemo razlikovati između različitih visina tonova, možemo percipirati i razlike u frekvenciji, glasnosti, amplitudi i boji zvuka.

Pored sluha uho je odgovorno i za ravnotežu tijela. Kada podražaj aktivira receptore koji su odgovorni za sluh i ravnotežu, to je posve mehanički proces. Te receptore nazivamo mehanoreceptorima.

U piše u stručnom radu »Human Body in Health & Disease« avtora Thibodeauja Pattona su u vibracijama koje prate zvuk i pokretanju tekućina prisutne fizikalne sile koje aktiviraju živčane podražaje. Potonje registriramo kao zvuk i ravnotežu.

Tri anatomska predjela uha

Uho je sastavljeno od tri glavna predjela koji igraju ulogu u zaznavanju i razumijevanju – percepciji zvuka: vanjsko uho, srednje uho i unutarnje uho.

Zadaća vanjskog uha je hvatanje zvučnih valova i njhovo usmjeravanje u srednje uho (slično kao tanjur za satelitsku televiziju).

Uška ili ušna školjka je izraslina sa strane glave. Okružuje ušni kanal – zvukovod. Kanal je dugačak približno 2,5 do 3 cm i rasteže se do temporalne kosti i završava kod bubnjića – bubne opne. Bubnjić predstavljava pregradu između vanjskog i srednjeg uha.

Zvučni valovi putuju kroz vanjsko uho i uz to aktiviraju bubnjić. Kad je bubnjić aktiviran, počne se tresti.

Srednje uho je vrlo uzak prostor, prekriven pokožicom – epidermisom i nalazi se u šuljini temporalne kosti. U srednjem uhu nalaze se slušne koštice (najmanje kosti u ljudskom tijelu): čekić (maleus) je pričvršćen na bubnjić; nakovanj (inkus) spaja čekić i stremen, a stremen (stapes) je pričvršćen na ovalni prozorčić na ulazu u unutarnje uho. Koščice mehanički pojačavaju vibracije bubnjića i prenose ih na ovalni prozorčić.

Vanjsko uho presreće zvuk i zvučnu energiju pretvara u vibracije unutar koštane strukture u srednjem uhu. Tu se zvučna energija pretvara u kompresijski val i putuje poput namotaja duge opruge.

U unutarnjem uhu se kompresijski valovi preko tekućine pretvaraju u živčane podražaje koji se prenose do mozga. Kako je to moguće? Kada zvučni val uđe u uho, aktivira bubnjić i zbog toga se on počinje lagano pokretati naprijed i nazad – vibrirati. Koštica čekić oslobađa pritisak na bubnjić i preusmjerava ga na košticu nakovanja i nakon toga na košticu stremen.

Stremen se nalazi na kraju tog lanca. Trese se s jednakom frekvencijom kako bubnjić, samo 20 puta jače. Kada stremen udara po membrani ovalnog prozorčića time ju zatrese. Tlak se nakon toga prenese na tekućinu u pužnici ili pužiću, šuplje cijevi u obliku puževe kućice.

Kroz srednje uho prenose se vibracije s različitim frekvencijama obzirom na primljeni zvuk.

Uho može zvučne frekvencije i ojačati – zbog dužine ušnog kanala. Ljudsko uho može osjetiti frekvencije od 20 – 20.000 Hz.

• Zvuk s frekvencijom ispod 20 Hz zove se infrazvuk i neke životinje mogu ga čuti. Među njima su slonovi, aligatori, žirafe, nosorozi i nilski konj.
• Zvukovi s frekvencijom iznad 20.000 Hz nazivaju se ultrazvuk, a čuju ih životinje poput mačaka, miševa, šišmiša, beluge (kitovi iz obitelji bijelih kitova) i delfini.

Unutarnje uho sastavljeno je iz tri dijela koji se nazivaju koštani labirint i napunjeni su vodenom tekućinom – perilimfom. Koštani labirint dijeli se na vestibularni prostor, polukružne kanale i pužnicu.

U svakom kanalu nalazi se poseban receptor koji se naziva crista ampullaris. Crista ampullaris stvara živčane podražaje kada pokrečete glavu, a to stimulira osjetilne stanice i nakon toga endofimfa (gusta tekučina) se počinje pokretati.

Živci koji vode iz receptora u vestibularnom prostoru, udružuju se sa živcima iz polukružnih kanala i tvore vestibularni živac. On se povezuje s živcima iz pužnice i tvori osmi moždani živac kojeg nazivamo i slušni živac.

Živčani podražaj koji putuje po osmom moždanom živcu, stiže do malog mozga i produžene leđne moždine, a drugi podražaj putuje u moždanu koru.

Organ koji je odgovoran za sluh, naziva se Cortijev organ. Cortijev organ nalazi se u pužnici. Okružuje ga endolimfa. Sadrži više od 2.500 senzornih stanica koje uz udarce kretajućih se zvučnih valova, stvaraju živčane podražaje.

Kada zvučni valovi udaraju u bubnjić i zatresu ga, tada počinje vibrirati i ovalni prozorčić. Zbog toga se perilimfa u koštanom labirintu pužnice počinje kretati i istovremeno s njom i endolimfa u pužnici. Za vrijeme kretanja endolimfe senzorne stanice Cortijevog organa stvaraju živčane podražaje koji se prenose preko živca pužnice koji je povezan s osmim moždanim živcem. Podražaj moždanog živca pretvara se u zvuk u predjelu kore mozga.

Cortijev organ može se povrijediti ako smo izloženi jakoj buci, kod Meniereove bolesti (bolest unutarnjeg uha koju prati zvonjava u ušima), zbog genetskih razloga ili starosti. Lošiji sluh kod starijih osoba može biti posljedica propadanja živčanog tkiva u uhu i živca u pužnici.

Receptori za sluh se kod ljudi mogu odazvati na zvukove s frekvencijama od 16.000 do 20.000 Hz u sekundi. Optimalna frekvencija iznosi 1.000 do 2.000 Hz.

Djeca (do pubertete) čuju više tonove nego odrasli.

U knjizi LIJEČENJE GLAZBENIM VILICAMA autorica Francine Milford navodi da ju jako zanima kako zvuk putuje do mozga kod gluhih osoba. Spomenuta tematika je jako zanimljiva. Do sada uporaba glazbenih vilica kod gluhih ljudi još nije bila detaljno istražena.

Kod liječenja glazbenim vilicama Tuning Fork TherapyTM mogu biti vibracije glazbenih vilica jednako učinkovite kao zvuk kojeg čujemo za vrijeme terapije. Tako mogu čak i gluhi u tijelu »osjetiti« vibracije.

Kao dokaz navedenoj teoriji pokrijte svoje uši štitnicima za uši ili upotrijebite čepiće ili vatu. Nakon toga aktivirajte glazbenu vilicu i krajem drška dotaknite svoje tijelo. Čujete – osjećate vibracije? Nakon toga glazbenu vilicu malo maknite od kože i budite pozorni osjećate li još uvijek njenu vibraciju.

Kada su vaši osjeti ozoštreni, vrlo je vjerojatno da ćete osjetiti vibracije u neposrednoj blizini tijela.

P.S. Zanimljivu informaciju o tome kako gluhi osjećaju vibracije, saznao sam od kolegice Tanje koja je terapeutkinja zvukom. Na jednom od njenih online webinara jedna je od terapeutkinja zvukom iz njene skole podijelila iskustvo koje je imala sa svojom gluhom mamom. Njena mama osjećala je vibracije instrumenata, posebno tibetanskih zdjela i gongova, još dugo nakon toga kada se zvuk više nije čuo. Njena kćer, koja je radila individualnu zvučnu terapiju, sačekala je da je mama dala znak kada vibracija više nije osjećala.