Kako mozak utječe na našu sreću?

Dok sam čitao zanimljivu knjigu Happy For No Reason ili na slovenskom Srečni kar tako (op. prev.: Sretni tek tako – ne postoji hrvatski prijevod knjige), našao sam zanimljive podatke o djelovanju našeg mozga i kako sve informacije koje »usišemo« u sebe utiču na naše stanje, a time na i na to, koliko smo određenom trenutku sretni.

Stanimo za trenutak i zamislimo slijedeći prizor: »Slovenija postala svjetski prvak u nogometu.« Možda ovo zvuči kao znanstvena fantastika, ali dozvolimo si snivati, dozvolimo slobodan put mašti i zamislimo, da Slovenija stvarno postane svjetski prvak u nogometu. TV reporter ode nekoliko minuta poslije utakmice na ulice Ljubljane, gdje vlada neopisiva radost zbog ovog vrhunskog uspjeha slovenske nogometne reprezentacije.

Ljudi su veseli, grle se, zajedno pjevaju, trube automobili, jednostavno: počinje zabava, koja traje cijelu noć do ranog jutra. TV reporter pita prolaznike: »Da li ste sretni?« U tom trenutku bi zasigurno 99,9 % Slovenaca, bez obzira što im se u životu događa i kakve probleme imaju, s oduševljenjem u mikrofon rekli: »DA, sretan sam!«

Mjesec dana nakon velikog uspjeha ode iste TV reporter ponovo na ulice i pita ljude: »Da li ste sretni?« Ovoga puta odgovori su drukčiji – možda samo 5 ili 10 % svih upitanih odgovori: »DA, sretan sam!« Što je bit ove priče? Jednostavno: ljudi smo često »sretni« prije svega zbog vanjskih događaja u svome životu, a kada to prođe, vratimo se u ustaljene vibracijske kolosijeke »nesretnosti«.

Zanimljivo, zar ne? Sreću razumijemo kao nešto vanjsko, kao nešto, što je izvan nas, umjesto da bi sreću tražili unutar sebe, u svome srcu. Ljudi, koji su sretni tek tako odnosno nemaju nekih vanjskih razloga za sreću, stalno su u nekom toku blaženstva i unutarnjeg mira. Nisu sretni zbog određenih vanjskih »materijalnih« čimbenika ili određenih događaja, već zato, što jednostavno JESU.

Ono, što mistici i mudraci znaju već tisućljećima, sada znanstvenici potvrđuju svojim istraživanjima. Istraživači su otkrili, da negativne misli pobuđuju djelovanje onog djela mozga, koji je povezan s depresijom i tjeskobom. A vrijedi i obrnuto – pozitivno misli djeluju na mozak smirujuće i blagotvorno.

Sljedeće istraživanje dr. Johna Cacioppa sa sveučilišta u Chicagu posebno je zanimljivo. Spomenuti psiholog je svakome učesniku istraživanja pokazao tri skupine slika. Jedne skupina slika budila je pozitivne osjećaje (ukusna hrana, sportski automobili), druga je budila negativne osjećaje (grozne i uznemirujuće likove), a treća skupina je kod promatrača budila neutralne osjećaje (svakodnevni predmetu kao što su tanjuri i sušilice).

Električno djelovanje u predjelu čovjekovog mozga, koji obrađuje ulazne informacije, dramatično se povećalo kod slika, koje su se promatraču činile negativne. Što možemo iz ovoga naučiti? Jednostavno – negativnost stvara veći utjecaj na mozak.

Što nam saopćavaju suvremeni mediji preko televizije, radija, vijesti, interneta, filmova i ostalih audio – vizualnih sredstava komunikacije? Velika većina vijesti i informacija ima negativan predznak i sada, kada znamo, kakav utjecaj ima to na naš mozak, možemo početi svjesno tražiti vizualne slike, koje u nam bude pozitivne osjećaje. Naime, pozitivne vizualne slike su put do naše unutarnje sreće.

Možemo otići i korak dalje: istraživanja su pokazala, da adrenalin v mozgu stvara jače pamćenje nego hormoni veselja i užitaka. To znači, da su naša neprijatna iskustva »kemijski dodatno ojačana« i ostaju u nama mnogo duže od naših prijatnih iskustava.

Najnovija istraživanja su pokazala, da je neokorteks onaj dio mozga, u kojem se krije sreća – točnije u lijevom predfrontalnom dijelu i da je taj dio mozga vrlo aktivan kod onih ljudi, koji su sretni, dok je kod onih, koji su skloni tjeskobi, prestrašenosti i depresiji, izrazitije djelovanje desnog prefrontalnega korteksa.

Jednostavno, kada se govori o sreći – tada ne možemo zavaravati mozak, što znači, da mozak drukčije djeluje kod čovjeka, koji je sretan u usporedbi s čovjekom, koji je nesretan. Ako je naš um pravilno usmjeren, tada možemo biti sretni bez obzira na okolnosti.

Zato, kada se probudimo, svako jutro recimo glasno:  »Danas je moja namjera, da budem sretan.« Živimo, dišimo, veselimo se te sreće – budimo kao djeca i nasmijmo se svemu lijepome, što vidimo. Pogledajmo se u ogledalo i recimo si: »Volim te. Tako si divna / divan. Sretna / sretan sam.« Usavršavanje u sreći dovest će nas do sreće i tada, kada smo istinski sretni unutar sebe, sve stvari počinju dolaziti u naš život.