Mala rajčica i volja do života

Uvijek nanovo zaključujem da je priroda naša najveća učiteljica i da se preko primjera koje nalazimo u prirodi, možemo veliko naučiti o životu, hrabrosti, ustrajnosti, volji …

Maleni sićušni mravac veliki će teret bezbroj puta pokušati prevaliti ili prenijeti preko određenog uspona odnosno prepreke. Ako ne ide od prve, ponovit će vježbu drugi put, treći, peti, deseti, dvadeseti … možda i stoti put, ako bude potrebno.

Ako bi ljudi bili toliko ustrajni i hrabri, ne bi se već nakon drugog ili trećeg neuspjeha pitali jesmo li dovoljno pametni i sposobni ako to ne možemo ili jesmo li možda dovoljno vrijedni.

Ako pogledamo prirodu, vidimo da je tamo samo obilje, radost i rast. U prirodi nema gospodarske krize i drvo još uvijek raskošno raste prema suncu bez obzira na kretanje tečaja dionica, valuta i kripto valuta. Sve u prirodi usmjereno je prema obilju i majka Priroda nas obilno zasipa sa svojim beskonačnim darovima.

Drvo se ne pita o vlastitoj vrijednosti, ne pita se da li to može, je li dovoljno pametno i lijepo. Ono jednostavno samo raste u svim godišnjim dobima, ali zna uzeti i vrijeme za počinak što se događa zimi. Drvo nije napeto kao struna od svakodnevnih briga na poslu ili zbog najnovijih burzovnih prognoza vrhunskih financijskih stručnjaka. Drvo samo raste i uživa u životu.

Ovog proljeća dogodilo se na mome vrtu nešto neobično što me posebno oduševilo i dalo mi misliti kakva se moć i ustrajnost kriju u svakom živom biću. U dar sam dobio dvije male sadnice bio rajčice i posadio ih uz ostale. Istovremeno sam posadio i šest sadnica paprika. Nakon nekoliko dana sam iznenađen zapazio da je bilo svih šest paprika, zajedno s dvije bio rajčice, potpuno pojedenih.

Pretpostavljam da su ptice imale gozbu i da su “pojele” listove tih malenih biljaka. Naravno, bio sam tužan kad sam vidio “razoren” moj vrtić, ali sam odlučio da dam biljčicama još jednu priliku. Od šest paprika, četiri sam presadio na novu lokaciju, a preostale dvije bile su toliko pojedene da sam ih morao baciti. I paprike i rajčice sam s ljubavlju njegovao i zalijevao.

U mislima sam imao samo jednu sliku – biljčice će preživjeti. I nakon toga sam gledao čudo prirode. Sve rajčice su polako dobile nove listove, kao i paprike. Te dvije sadnice bio rajčica (vidi sliku gore) bile su manje od ostalih šest, ali usprkos tome da su bile potpuno pojedene, sada veselo cvjetaju i za nekoliko tjedana bit će prvi plodovi.

Primjer s rajčicama i paprikama dao mi je misliti kako se sve u prirodi iznova obnovi. Iako je vjerojatnost da će biljka preživjeti jako mala, Majka Priroda će učiniti sve da se biljka obnovi i ponovo izraste i rodi plodove. Priroda ne poznaje poraza, ne poznaje neuspjeha, ne poznaje slabog samopoštovanja, ne poznaje niske vlastite vrijednosti, ne poznaje samosažaljenja … i sa svakom situacijom hrabro se suoči i ustraje.

Bez obzira kako je velika oluja, strašna poplava ili orkanski vjetar, za nekoliko godina sve će se obnoviti i nanovo zaživjeti. Uz ovo sam se prisjetio dokumentarnog filma “Babuške Černobila” kojeg je snimila Holly Morris kada je putovala po Ukrajini.

U ovom filmu posebno je dirljiv posjet Černobilu oko kojeg je bližnje područje još uvijek zatvoreno zbog previsokog sijevanja. Ali na tom području živi još nekoliko “Babuški” koje su nadživjele ljude koji su bili evakuirani. Veza sa zemljom, domom i prednicima daje im moć da prežive “nemoguće”. Na Ted Talku postoji na tu temu i govor (klikni ovdje) i ja vam toplo preporučam da to pogledate.

I ja se u ovome trenu susrećem s jednim životnim iskustvom kada bez obzira na intenzivni rad na sebi još nema nekog napretka. Ali ja znam da je potrebno ustrajati kao što ustraju “Babuške” i kako su odlučno ustrajale i moje male dvije rajčice. Ponekad bez obzira na velikom uloženom vremenu i energiji rezultati jednostavno još nisu na vidiku, ali kako učimo iz prirode – potrebno je hrabro ustrajati i Svemir nas na kraju bogato nagrađuje za našu ustrajnost.