Komunikacija Corazón

Corazón, srce, srčanost … o srčanosti su me pitali i u intervjuu koji sam imao prošlog tjedna za reviju Ona Plus. Ako želiš pročitati zanimljiv i inspirirajući intervju u kojem sam prvi put i javno ispričao kako je u posljednje vrijeme s mojim sluhom i s kakvim se izazovima susrećem, onda to možeš učiniti s klikom ovdje.

O srčanosti sam u ovom intervjuu ispričao ovo: “Srčanost se ne može opisati samo s jednom riječju. To je vrlina, vještina i djelovanje koje ima više značenja. Kada djeluješ iz srca, učiniš ono što osjetiš da je dobro. Kada si srčan, bez obzira na bol, tugu, sumnju ili bilo što drugo što uz to osjetiš, govoriš drugoj osobi o svojim osjećajima, strahovima, radosti ili tuzi. Srčanost je autentičnost: slijediti svom pravom ja i slušati svoje najdublje impulse i želje i istovremeno djelovati u dobro svih uključenih. Srčanost znači da na čovjeka gledaš kao na ljudsko biće koje ima svoje srce, dušu, emocije, osjećaje. Da s njim komuniciraš na onaj način na koji želiš da drugi komuniciraju s tobom. Biti srčan znači biti hrabar, autentičan, odlučan, samosvjestan bez obzira na to što ti govori okolina.”

I sve ono što sam govorio o srčanosti, važi i za komunikaciju corazón. Da komuniciraš s drugim ljudima od srca srcu, da kažeš ono što misliš i osjećaš i da si prije svega iskren. U suvremenom virtualnom svijetu često zaboravljamo upravo to – biti srčan i iskren. Krijemo se iza različitih “izgovora” kao recimo: “Nemam vremena.” Ili: “Fakat sam zauzet.” Ili jednostavno ne znamo kako bi direktno rekli nekoj drugoj osobi: “Ne, ne zanima me upoznavanje s tobom.” Radije jednostavno “nestanemo”, prestanemo odgovarati na SMS poruke, e-poštu ili poruke preko FB Messengera.

U suvremenom svijetu, koji se prebrzo kreće, često želimo 48 sati “strpati” u 24, ali ustanovimo da to jednostavno ne ide. Razgovore iz očiju u oči zamijenili smo za bezličnu virtualnu komunikaciju preko različitih internetskih kanala (FB Messenger, WhatsApp, Viber, Signal, Telegram, e-pošta…). Tužno zaključujem da je s nekim prijateljima i prijateljicama potrebno unaprijed, “dogovoriti” susret za kavu bar tjedan dana ranije, ako ne čak dva ili za čak mjesec dana. Tako smo strašno “zauzeti” s različitim aktivnostima i jednostavno jurimo kroz život i ne znamo više stati i opušteno disati!

Čovjek je društveno biće i za svoj razvoj i postojanje još uvijek treba socijalne kontakte i ne samo kontakte preko različitih internetskih kanala. Istina – oni mogu biti u pomoć kod upoznavanja novih ljudi, poslovnih prilika i potencijalnih partnera, ali svejedno… jedina, istinska i prava komunikacija je kada se stvarno povežemo s čovjekom ona je kada se s nekom osobom nađemo uživo.

Mnogi kažu da su im društvene mreže pomogle da su se bolje povezali s drugim ljudima. Možda stvarno – ali kakvo je to povezivanje? Stvarno se povežemo na dubljoj razini i stvarno upoznamo čovjeka ili smo zadovoljni površinskim upoznavanjem i površinskim odnosima? Na ovo pitanje mora odgovoriti svatko sam.

I ja sam sam na društvenim mrežama upoznao nekoliko novih i zanimljivih osoba i u zadnje dvije godine (svi znamo zašto) bio je to jedini mogući način da upoznaš nove ljude i s njima se povežeš. Međusobno smo se počeli povezivati “teoretičari” zavjera ili bolje rečeno ljudi sa ZSP. To znači: svi ljudi sa zdravom seljačkom pameću koji nismo podlegli masovnoj hipnozi.

Ono što mi nedostaje kod FB komunikacije s ljudima, prije svega je srčanost, iskrenost i odlučnost da si dovoljno odvažan odgovoriti na neku poruku ili molbu. Znam da mnoge žene primaju preko FB-ja nepristojne poruke i molbe i da ih žele upoznati muškarci koji nemaju osnovnog bontona ili jednostavno ne poznaju temeljnih pravila komunikacije i uglađenosti. U tom primjeru potrebno je odmah i samosvjesno reći NE i zaključiti razgovor.

Na FB-ju imam nešto više od 1.600 FB prijatelja i već prije nekoliko godina zaključio sam da FB prijatelj, posebno onaj kojeg ne poznaješ uživo, nije isto kao prijatelj kojeg poznaješ uživo. Neki ljudi jednostavno se natječu koliko FB prijatelja će imati i sve svoje životne aktivnosti dijele na svom FB profilu i u pričama. Ali – kako ćeš određenu osobu istinski upoznati ako je nikada ne sretneš uživo i razgovaraš s njom oči u oči, iskreno, otvoreno i bez prisutnosti suvremenih “ometaća” pažnje (pametnih telefona)? Razgovor uživo je način da upoznaš nove prave prijatelje i prijateljice, možda čak i svog budućeg partnera ili partnericu. Prilike za nova poznanstva potrebno je iskoristiti. Usprkos sve većoj povezanosti preko društvenih mreža događa nam se da smo ljudi međusobno sve više udaljeni, manje povezani i sve usamljeniji.

Ukratko – moj zaključak je jednostavan: ako stvarno želiš znati koliko imaš s nekom osobom zajedničkih interesa, zajednički pogled na život, zajedničku viziju i poslanstvo i kako se izmjenjuje energija među vama dok razgovarate, družite se i upoznajete, potrebno je s tom osobom imati komunikaciju uživo. Drukčije jednostavno ne ide i samo s takvom komunikacijom može otpočeti pristan odnos.

Ove godine sam bio na slovenskoj obali i tamo preko FB-ja upoznao jednu gospođicu. Uživo se još nismo upoznali – samo preko FB-ja. I pošto sam upravo tada bio na obali, tu sam gospođicu pozvao na sladoled. Moja namjera nije bio neki randevu, nego sam ju želio samo upoznati uživo. Kao što sam rekao – pozvao sam ju na sladoled i njezin me odgovor jako iznenadio. Nije bilo nikakve zahvale za poziv, već samo kratak i jasan odgovor: “Ja ću ovo preskočiti, a ti svakako uživaj.”

Prije nekih pet godina isto tako sam bio na slovenskoj obali i među FB prijateljima imao sam i jednu simpatičnu gospođicu koja se bavila jogom i duhovnošću. Pomislio sam kako bi bilo jako lijepo upoznati ju uživo, ali od toga nije bilo ništa. Prvi put mi nije odgovorila, a kao drugo uskoro nakon toga izbrisala me sa svoje liste prijatelja. Duhovnost i joga su se uz sve to utopili negdje u moru Simonovom zaljevu u Izoli.

Poznajem i jednu gospodičnu s plesa i nju sam prije nekoliko vremena pozvao – ovoga puta na šetnju oko Jezera Bled. Kakav je bio njen odgovor? No, odgovora nije bilo jer jednostavno nije “vidjela“ moje poruke i pitala me kada idem plesati.

Upravo o tome sam u četvrtak, naravno uživo, razgovarao s jednom mojom dobrom prijateljicom. O tome kako je potrebno biti iskren, odlučan, srčan i pošten dok komuniciramo s drugim ljudima. Posve razumijem da se svi ne sviđamo svima i da se svi ne žele sa svima družiti i upoznavati, ali svejedno je u komunikaciji potrebno biti pošten i iskren.

Jer… nekima je teško direktno reći NE (jer te osobe jednostavno ne žele upoznati): “Hvala što si me pozvao, ali ja ne želim ići s tobom na sladoled.” Ili: “Hvala što si me pozvao, ali šetnja s tobom oko Jezera Bled me ne zanima.” Ljudi se radije poslužuju nekih izgovora koje sam prije spomenuo i najčešći je: “Nemam vremena.”

Pogledajmo se u ogledalo i pitajmo se iskreno, iz srca: “Stvarno nemamo vremena ili se s tom osobom ne želimo družiti?”

Ukoliko određena osoba tada stvarno nema vremena, ali želi se naći s tom osobom koja ju je pozvala, onda bi iskren i srčan odgovor bio nekako ovakav: “Hvala što si me pozvao. Nažalost sam tada već dogovorena i idem s prijateljicom u kino. Ali s tobom ću se rado naći slijedeći tjedan u utorak ili četvrtak.“ Jednostavno, ako se netko stvarno želi naći s nama, naći će alternativni termin, ako tada kad smo ga pozvali, stvarno nema vremena ili ima dogovorenu neku drugu aktivnost.

Što smo s mojom dobrom prijateljicom zaključili kada smo razgovarali o tome? Spomenula je slijedeću rečenicu: “Imaju vrijeme… nema onog posla koji te može odvratiti od ljubavi.” Ja se s njom potpuno slažem. Moj komentar bio je sličan: “Ako se s nekim stvarno želiš naći, upoznati ga ili se s njime družiti, onda ni vrijeme, ni novac, ni udaljenost, ni bilo što drugo, neće biti smetnja, ni problem. Pa i da padaju sjekire s neba, ti bi se našao s tom osobom.” Nitko ne može reći da to nije istina.

Srčanost. Iskrenost. Hrabrost. Odlučnost. Poštenje. Sve to nedostaje u ovome svijetu i to se sa dvije riječi naziva komunikacija corazón.