Suvremena ovisnost od društvenih mreža

Prijatan petak navečer u staroj Ljubljani. Sjedim za stolom ispred omiljenog lokala s najboljim sladoledom u gradu. Ne, ne … neću reći o kojem lokalu se radi. Neka to ostane “The Secret”, ha ha. 🙂

Sjedim tako za svojim stolom i uživam u kuglici sladoleda, istovremeno gledam oko sebe, ljude, životinje… i prepustim se trenutku. Ako znaš dobro gledati ljude, može mnogo toga razabrati iz njihovog govora tijela i kretnji.

Vidim puno turista koji cijelo vrijeme svojim mobilnim telefonima fotografiraju ovu ili onu znamenitost Ljubljane. Bilo je najviše turista iz Dalekog istoka koji su jednostavno međusobno „takmičili“ tko ima veći i elegantniji pametni telefon.

Nakon toga moju pozornost pritegne skupina mladih djevojaka, starih između 17 i 20 godina. Zajedno uđu u lokal i svaka naruči svoj sladoled i nakon toga izađu jedna za drugom.

Kada prva djevojka izađe iz lokala… ne mogu vjerovati svojim očima… uzme pametni telefoni i “škljoc” iz svih mogućih kutova slika svoj sladoled. Izađe druga gospođica i desi se isto, a tako i kod svih ostalih. “Škljoc” i nakon toga “puf” – slika sladoleda ode (pretpostavljam) na Facebook, Twitter ili Instagram.

Za “veliki finale” sve su djevojke slikale svih šest sladoleda. Za kreativni i umjetnički dojam svakako zaslužuju čistu desetku. 🙂

Sjećam se vremena deset, petnaest ili dvadeset godina unazad. Ni meni kao i mojim prijateljima i prijateljicama nije ni palo na pamet da bi slikali svoj sladoled (hranu, odjeću, cipele…) ili bilo što drugo i da bi nakon toga dijelili svoju fotografiju na društvenim mrežama. Danas to neki čine jednostavno automatski. Ako to ne bi učinili, činilo bi se kao da nešto “fali”.

U ona “nepametna” vremena (znaš ono … era bez pametnih telefona) bili smo više usredotočeni na sadašnji trenutak. Bili smo više “izvorni” i prisutni. Češće smo se viđali na kavi ili piću i u živo razgovarali o svemu i svačemu. Ako je netko bio na nekom putovanju, donio je sa sobom slike i gledali smo ih, zabavljali se, smijali, jednostavno uživali u društvu.

Ali – vremena su se počela mijenjati … Danas preko socijalnih mreža saznaješ sve. Gdje je tko bio, s kim je bio, kada je bio, što je radio, kakvo je vrijeme imao, kakva je gužva bila na cesti i što je sve doživio na putovanju. Jednostavno – privatnosti nema više.

Zaključujem da je teško naći se s nekim prijateljem ili prijateljicom bez faktora smetnji (čitaj: mobilnog telefon). Nekada smo blogali, sada facebookamo i twittamo. Nekad smo razgovarali u živo, sada preko društvenih mreža. I da dođeš na red za druženje u živo, treba se dogovoriti bar nekoliko tjedana unaprijed.

Suvremena tehnologija ljudima je olakšala život, donijela poprilično dobrobiti, a istovremeno se pobrinula da smo usprkos povezanosti preko socijalnih mreža sve manje povezani oči u oči, da je sve manje dodira i zagrljaja i da se više ne možemo opustiti bez da bi dodirnuli pametni telefon.

Ne znam gdje sam pročitao slijedeću misao, ali u njoj se krije zrno istine: “U suvremenom svijetu svaki dan više dodirujemo svoj mobilni telefon nego svog bližnjeg.” Zar nije to žalosno da smo se na tom „suvremenom“ putu izgubili i da nas društvene mreže potiču da objavljujemo nove i nove trenutke svog osobnog života.

Opažam da Facebook zna “disati čovjeku u ovratnik”. Ako više dana nisi objavio ništa, opomene te: “Toliko i toliko dana nisi objavio ništa. Nedostaješ prijateljima i prijateljicama. Objavi svoje trenutke sada.”

Priznajem da mi socijalne mreže na neki način olakšavaju komunikaciju i da mogu u nekoj grupi na Facebooku objaviti neku stvar koju želim prodati ili pokloniti. To je svakako plus i olakšava ti život.

Ali … nije sve zlato što sija. U ovom suvremenom “socijalnom ludilu” odlučio sam da na mom pametnom telefonu neću imati Facebooka. Imam e-poštu i ako me netko hoće “hitno” dobiti, dobit će me preko e-pošte ili SMS-ja.

A vidi ovo … ako nekome pošaljem poruku preko e-pošte, čekam na odgovor… nekoliko sati… nekoliko dana… nekoliko tjedana … ili odgovora uopće nema. 🙁 Čudo svih čuda – ako pošaljem poruku preko Facebook messengera – često je odgovor u istom trenutku.

I za zaključak: sada je pravo vrijeme da smo manje na socijalnim mrežama i više s ljudima oči u oči, na kavi, na druženju, u prirodi … i da se znamo prepustiti sadašnjem trenutku i uživati u njemu.

Ovisnost od socijalnih mreža isto je tako problematična kao ovisnost od cigareta, alkohola ili hrane i ako želimo promijeniti “običaje socijalnih mreža” to ne ide preko noći jer smo na automatskom pilotu. Potrebno je shvatit da je klatno socijalnih mreža veliko i mogućno i da nas može ubrzo uhvatiti u svoj koštac …