Priča nekog mirnijeg vremena

Kada sam prije nekoliko dana “slučajno” mijenjao televizijski kanal na Gold TV, odnijelo me u moje djetinjstvo jer je na programu bila moja najomiljenija serija svih vremena Grizlly Adams. 🙂 Takvih filmova za djecu u suvremeno vrijeme ne snimaju više. U sadašnje vrijeme popularni su različiti Minijoni i Pokemani.

Dok sam gledao ovu poučnu i predivnu TV seriju, misli su mi pobjegle i razmišljao sam o tome kako su filmski stvaraoci znali pokazati povezanost čovjeka i prirode te i čovjeka i životinja. Grizzly Adams bi i danas trebao biti “obavezno” gledanje i za odrasle, ne samo za djecu predškolskog i školskog uzrasta. Zašto? Zato što bi na ovaj način počeli shvaćati da bez prirode jednostavno ne možemo preživjeti.

Priroda nam daje sve što nam treba za život: svjež zrak, vodu za piće, obilje plodova i energije, koja puni svaku stanicu naših tijela. Priroda nas puni i s pozitivnim osjećajima i unutarnjom smirenošću dok gledamo njene predivne prizore, kao što su zalazak sunca, rijeke, slapovi, duge ili razgledi s vrha planine. To su jednostavno neprocjenljive stvari koje se ne mogu kupiti nikakvim novcem.

Nije potrebno da putujemo u daleke zemlje da bi vidjeli ljepotu koju imamo doslovce ispred svojih vrata. Ako imate svoj mali vrt i posađeno povrće, i tamo možemo pronaći čudo života i smirenosti. Istina je da nas pogled na biljke, životinje i planine opusti i smiruje, smanji nam se broj otkucaja srca i unutar nas stvara se jedan poseban, smiren, radostan, sretan osjećaj.

Sjećam se da sam mnogo puta bio pod stresom zbog različitih poslovnih događaja, ali kada sam otišao u šetnju po šumi i “otkačio” se od sve suvremene tehnologije, u dva ili tri sata potpuno sam se “resetirao” i vratio se iz šume drukčiji, smireniji, pun energije i s novim idejama.

Priča Grizzlyja Adamsa podsjeća nas na izvornu povezanost s prirodom koju smo, zbog suvremenog “hektičkog” i “tehnološkog” života, potpuno zanemarili.

Najbolji antidepresiv kojeg poznajem je da prošetaš kroz šumu, hodaš po travi, dodirneš drvo, promatraš prirodu, osluhneš pjevu ptica i jednostavno si prisutan ovdje i sada. Na taj način duboko se povežeš sa samim sobom i tvoje zdravlje se brzo oporavlja.

Vrijeme Grizzlyja Adamsa bilo potpuno drukčije nago što je danas. Iako je život tada bio “malo tvrđi”, ako se tako izrazim, svejedno smo živjeli smirenije i s manje stresa. Istina – bilo je više fizičkog rada, manje intelektualnog. Da bi preživjeli, radili smo 3-4 dana tjedno po 6 ili 7 sati. A što je danas? Neki imaju radno vrijeme s čak i više od 60 sati tjedno. A to znači da rade 12 sati od ponedjeljka do petka. Više rada znači i više stresa, a to vodi do oslabljenog imunološkog sistema i više bolesti.

Istina je da su se vremena promijenila i da na prošlost gledamo s previše „nostalgije“ – kako je nekad bilo sve lijepo. Svejedno, bez povezanosti s prirodom u životu jednostavno više ne ide. Neke oduševljava more, drugi ne mogu bez planina, ali za svakog se nađe način da se malo smiri i poveže s prirodom.

Neka te pjesma MAYBE, koju je pjevao Thom Pace i bila je u uvodnoj špici Grizzlyja Adamsa, prisjeti na neka smirenija vremena kada smo bili mnogo više povezani međusobno i s prirodom. Sada je pravi trenutak da se to promjeni i da više puta odemo u šumu, park ili svoj vrt. 🙂

P.S. Kada smo nekada čekali autobus, razgovarali smo ili jednostavno gledali okolinu – ljude, automobile, promet, životinje, ptice… jednostavno smo nešto pronašli da nam je prošlo vrijeme čekanja autobusa. A što je danas? Uvijek kada s Gorenjske autoceste dođem u Šentvid (dio Ljubljane sa sjeverne strane – napomena prevoditeljice), gledam kako veći dio onih koji čekaju autobus, bulji u svoje male aparatiće… i jednostavno zaborave na ljepotu oko sebe. Samo pogled u nebo ili na obližnje drvo bio bi prava mala meditacija i odmicanje od (pre)brzog svijeta. 🙂