Budi jednostavan i naći ćeš svoju dušu
Moj početak 2020. godine bio je nekako u stilu misli koju je prije mnogo godina izrekao Henry David Thoreau: “Čovjek je bogat zbog stvari kojih se može odreći.”
Kada sam krajem 2019. godine u knjižnici “slučajno” naletio na knjigu UMJEĆE JEDNOSTAVNOSTI autorice Dominique Loreau (ISBN: 978-953-297-284-9; Izdavač: Alfa; Godina: 2011.), koja već dugi niz godina živi u Japanu. Odmah nakon početka ove godine u knjižari sam našao još knjigu MINIMALIZAM koju je napisala Erica Layne (nije prevedena na hrvatski jezik, naslov originala: The Minimalist Way), sve mi je odmah postalo jasno. 🙂
O minimalizmu sam na svome blogu već dosta toga napisao, ali te dvije knjige koje sam pročitao, stvarno su me dotakle svojim idejama i savjetima.
Odlučio sam da godinu 2020. započnem velikim spremanjem – inventurom mojih osobnih i poslovnih prostora. To je bilo toliko emocionalno i intenzivno da sam se čak razbolio. Tako se moje spremanje razvuklo na više od deset dana.
Posebno emocionalno zahtjevno bilo je za mene bilo je za mene čišćenje papira i dokumentacije kojima je “rok uporabe” već odavno prošao. Tu je bilo različitih naloga, računa, ispisa, ugovora… kada sam sve te papire ručno kidao na malene komadiće, da ih kasnije bacim u kontejner za stari papir, misli su mi poletjele na sve, ako tako kažem, izgubljene prilike kada sam mogao u prošlosti raditi na drugi način i uštedjeti mnogo eura.
Kažu da prošlost treba sahraniti svoje mrtve i tim činom, kada sam se riješio svih tih papira, ostavio sam prošlost iza sebe i na simboličkom i fizičkom nivou i otvorio vrata novim prilikama, idejama i ljudima.
Za vrijeme tog velikog čišćenja puno sam razmišljao o jednostavnosti i kako mogu još više pojednostaviti život. Jedna moja prijateljica već više od petnaest godina nema televizor i uopće joj ne nedostaje, svoje večeri provodi drugačije i kreativnije. Priznajem, nisam još tako daleko da bih rekao zbogom televizoru, ali odlučio sam da ću osjetno smanjiti gledanje televizije i više vremena posvetiti nekoj dobroj knjizi, meditaciji i osobnom druženju s ljudima koji su mi blizu.
Isto tako, otkazao sam pretplate raznim e-novostima koje stalno narušavaju moju pozornost i više ili manje pozivaju me čitanju samo s jednom mantrom: “Kupi, kupi i još jednom kupi!”
Čovjek koji je jednostavan i usmjeren je u ekološku i životnu trajnost, manje kupuje i ono što kupi, kvalitetnije je i ima duži rok uporabe. Tako mu ne treba svake godine novih cipela, novog pulovera ili novih hlača.
Ljudi koji su minimalisti i u svom životu su jednostavni, nisu baš pokretači gospodarskog rasta. Troše manje i kupuju manje od ostalih, ali ono što kupe, nije kupljeno iz trenutnog (emocionalnog) impulsa već zato što je potrebno zamijeniti staro i istrošeno.
Cijeli gospodarski sistem zasnovan je tako da ako želimo gospodarsku rast, potrebno je sve više i više kupovati i zaduživati se. Kada potrošnja i broj kredita padne, to ekonomisti nazivaju “gospodarskom krizom”. Realno, suvremeno društvo je u krizi vrednota jer sve manje trošimo svoje vrijeme i energiju za stvari, situacije i ljude koji su nam istinski važni.
U suvremenom društvu iznimno je prisutno “emocionalno kupovanje”. To je način kupovanja kada neku stvar kupimo samo tato da bi se polje osjećali. Neko vrijeme taj “super osjećaj” traje, ali vremenom izblijedi i da bi opet bili “sretni”, potrebno nam je nešto novo što će nas opet usrećiti samo privremeno i tako smo stalno u nikada završeni utrci štakora za srećom.
Prije nekog vremena, kada sam bio na Zelenom sajmu, kojeg organiziraju Zeleni planet i Gnezdo, na jednom su nam predavanju prikazali i kratak film Sreća. Film možeš pogledati u nastavku, a objašnjavanje nije potrebno…
U obje knjige, koje sam malo prije spomenuo, puno je odličnih savjeta kako biti jednostavan i minimalist, a svejedno uživati u životu. Kod minimalizma ne radi se o tome koliko imamo određenih stvari, već se prije svega radi o tome kakav je naš unutarnji svet i kako možemo naš unutarnji svijet ispuniti na način da nam je potrebno sve manje vanjskih stvari. Tako počinjemo pratiti starodavnu mudrost: “Manje je više.”
Važno je upamtiti da nakon velike inventure u vlastitim ormarima, moramo naučiti “hrčka” unutar sebe obuzdavati jer ćemo u suprotnom uskoro imati toliko suvišne krame kao i prije.
Zato se već danas počnimo držati jednostavnog pravila: “Jedno ulazi, drugo izlazi!” Što to znači? Ako kupimo novu knjigu, to znači da će jedna od knjiga s naših knjižnih polica naći novog vlasnika ili vlasnicu. Isto važi i za odjeću i obuću i iz toga slijedi da ćemo se riješiti jednog odjevnog predmeta ili para obuće. Na taj način će nam sigurno uspjeti održavanje ravnoteže na našim (prenatrpanim) knjižnim policama i u garderobnim ormarima.
Ovo je uvodni blog zapis na temu minimalizma. Slijedeći put napisat ću više o tome kako se riješiti digitalne navlake, kako ograničiti društvene mreže i kako učinkovito upotrebljavati e-poštu. 🙂