Dali misliš, da si “šef” svoga života?

Znanstvena istraživana pokazuju da čovjekov mozak stvara aktivnost mnogo prije nego smo mi toga svjesni. To »kašnjenje« može trajati čak i 10 sekundi. Ili ako kažem drugim riječima – naš mozak nam kaže što učiniti čak prije nego mi ustvari uopće znamo što želimo učiniti. Uf, ovo je zaista cool, zar ne?

Cijeli gornji tekst sasvim drukčije osvjetljuje našu slobodnu volju. Znamo li uopće tko je šef kada govorimo o svom mišljenju, mislima, zamislima? Jesmo li mi oni koji sami odlučuju o tome što ćemo misliti i što ne? A što ako imamo u svome životu manje »nadzora« kao što smo do sada bili uvjereni?

U novodobnom »new age« mišljenju i djelovanju nekako prevladava razmišljanje – ja sam majstor svoga života. Ja mislim, stvaram i djelujem. Ja. Ja, ja … O, veliki ja koji mogu sve. Ja sam kreator svoga života. Da se malo iskašljam – trenutak – khm, khm … Mislite li stvarno da je to 100 % istina? Što ako je priča drukčija?

Za početak ovaj jednostavan primjer. Recimo da ste postavili cilj (nije važno kakav je cilj, može biti mali ili veliki). I onda nas novodobni gurui uvjeravaju kako opeku po opeku ugraditi u svoju kuću i kako u svim potankostima zamisliti kako će tvoja kuća (auto, partner) izgledati.

I onda dalje slijedimo savjete – osjećaj kako da je već, živi kao da je tako. Itd, itd. Ne tvrdim da ovo ne djeluje, ali ipak molim lijepo – je li netko od vas već dobio točno to što je zamislio? U svojoj »ograničenosti ega« zamišljamo nešto, a svemir nam daje mnogo više i mnogo bolje od »zamišljenog«.

A što ako je prava priča drukčija? Da je šef »Ništa« od kojeg izlazi sve i dolazi sve? Otkud dolaze naše ideje? Iz Ništa. Odakle dolaze naše misli? Iz Ništa. Odakle dolazi sve što poželimo? Iz Ništa. Znači da je Ništa sve. Ništa odnosno čista savjest je ta koja nam daje sve što trebamo za život. Ona djeluje preko bezuvjetnih unutarnjih osjećaja.

Te bezuvjetne unutrašnje osjećaje potrebno je ponovo probuditi, osvijestiti ih, ali to ne možemo tako da mislimo s umom. Potrebno je da ne-mislimo, da smo u tišini, da dozvolimo dati bezuvjetni osjećaji unutarnjeg mira, ljubavi i radosti … dođu na površinu i da ih osjetimo u sebi. To je pravi način stvaranja života.

Oko nas može divljati oluja, pravi orkan, ali ako je unutar nas mir, ako smo u miru, radosti, ljubavi … to projiciramo izvan sebe i dozvolimo Svemiru da se brine za nas na najbolji mogući način, za kojeg ni sami nismo znali kakav je. Sigurno je svatko od vas zapazio da često ne dobiva ono što želi već ono što u određenom trenu treba.

Ponekad nam se desi da stvari ne idu, da se energija ne pokreće, da su postavljene brojne prepreke na tom putu. A mi pritišćemo, grizemo, plačemo, molimo, odupiremo se, radimo i još jednom radimo jer želimo riješiti neki problem. Poslije nekog vremena brinemo se, optužujemo se i grdimo jer nismo slušali Svemir koji nam je postavio na put te »prepreke«. Sve te prepreke bili su znaci za »no go«, a mi iz svoje ograničene perspektive želimo »go, go, go« dok se »bum« nešto ne dogodi i zaustavi nas … ili nas preusmjeri na pravi put.

Ukratko, ako sve stvari u životu ide s lakoćom, to (bar po mojim iskušenjima) znači da smo na pravom putu. Manje raditi, više imati paradoks je kojeg suvremeno i sve brže zapadno društvo jednostavno ne može razumjeti i shvatit. Suvremen čovjek stalno je pod pritiskom, stresom, napetošću … čak i na poslu prijete mu – daj više, više, više … ili ćeš ostati bez posla.

Zlostavljanje odnosno »bullying« jedan je od primjera mučenja i u suprotnosti je s prirodom i životnim zakonima djelovanja kada hoće nadređeni (odnosno jači) silom postići veći učinak podređenog. Učinak je uvijek drukčiji, a nadređeni se pitaju zašto. Neka odgovorim zašto – jer je takvo djelovanje u suprotnosti s prirodom. U prirodi sve se odvija s lakoćom. Mislite li da trava »trudi« da raste? I sunce se »trudi« da grije? I ptice se »trude« letjeti? I delfini se »trude« plivati? I mačka se »trudi« uhvatiti miša? Ma, ni slučajno! Priroda, biljke i životinje se ne »trude« nego jednostavno jesu.

Ako ne ide s lakoćom, tada to nije volja Svemira odnosno Ništa. Znači, u takvom primjeru potrebno je »odustati«, pustiti, spustiti se i prepustiti se. Dobro poznata mudrost kaže: »Ništa ne ide silom.« Oh, kad bih ja znao to i upotrijebio prije mnogo godina – mnogo toga sada bi bilo drukčije. A sada je prekasno i na pogreškama iz prošlosti mogu samo učiti.

Mislim da ste iz svega napisanog mogli dobiti kratak pregled da stvarno nemamo toliko utjecaja nad svojim životom kako što mislimo. Za sreću u životu potrebno je djelovati lagano i s igrom. Ako ide s lakoćom, tada »je to to«, a ako ne ide, potrebno je promijeniti način odnosno odabrati drukčiji put.

Predlažem da malo razmislite o tome kako kormilo prepustit u ruke Svemira od Ništa i za svaku promjenu nasloniti se i uživati u svom unutarnjem miru. Rezultati vas mogu iznenaditi i ono za čim ste godinama trčali kao maratonac, doći će sada do vas.