Kako uz pomoč EU-osjećaja pomoći sebi i drugima?

Život postane vrlo zanimljiv kada oko sebe opažaš manja »čuda« koja se nekada čine kao neka »znanstvena fantastika«, a ipak su istiniti i opipljivi. Na primjer – mobitel koji je upao u vodu, poslije nekoliko minuta obrade KE-jem (kvantnim entrainmentom) opet se ponovo »probudio«. Najzanimljivije je to da faktički uopće nisi vidio taj mobitel jer je bio udaljen od tebe 100 km na drugom kraju Slovenije.

Opet te netko moli za KE na daljinu za svoje osjećaje i nakon toga osjećaj je bolji, bolovi se smanje ili čak nestanu. Kada opažaš ta »čuda« oko sebe, isti si kao malo dijete: što više djeluješ bez velikih očekivanja, više čuda vidiš. Naravno, postavi se pitanje, kako je sve to moguće. Ali – na nivou čiste svijesti sve je moguće.

Najzanimljivije je da kod izvođenja KE stvarno ne radiš ništa, samo jednostavno jesi, bez misli i unutar sebe osjetiš poseban osjećaj koji se naziva eu-osjećaj. Da bi bilo malo bolje razumljivo, eu je skraćenica za euforičan.

Upotrijebimo definiciju dr. Franka J. Kinslowa iz njegove knjige Tajna trenutnog iscjeljenja: »Osjećaji su uvjetovani a eu-osjećaji nisu. Osjećaji nastaju iz drugi osjećaja, misli i okolnosti. Eu-osjećaji potječu izravno iz čiste svjesnosti. Eu-osjećaji su neuvjetovani osjećaji. Oni nemaju i ne trebaju razlog da bi postojali. Oni jednostavno jesu.«

Nadam se da uz pomoć gornjeg kratkog objašnjenja razumijete razliku med običnim (uvjetovanim) osjećajima i (bezuvjetnim eu-osjećajima. Eu-osjećaj mogli bi opisati kao tišinu, mir, radost, bezuvjetnu ljubav i jednost.

Počinak i unutarnji mir jesu ljekoviti, a za razum ništa prijatni. Razum stalno juri amo – tamo, traži zadovoljavanje, uspjehe, nagrade, priznanja, pobjede. Razum ne želi raditi »ništa«, on traži stalnu aktivnost. Često puta na predavanjima i seminarima postavim slijedeće pitanje: »Znate li što je najteža stvar na svijetu?« Odgovor će iznenaditi mnoge od vas: »Biti sam sa sobom.«

Pogledajmo svoj život … Možemo li biti sami sa sobom? U tišini, bez da radimo, bez da imamo ljudi oko sebe – jednostavno samo jesmo. Suvremenom čovjeku teško je „biti u mirovanju“ i ako se ništa ne događa, osoba je tužna, nesretna, nevoljena… Čini se kao da se cijeli svijet urotio prema njoj. Nema osjećaja unutarnjeg mira, privremeno taj unutarnji mir donese druženje s određenim čovjekom i nakon toga osoba je opet sama – u nju se nasele tjeskoba, tuga, nemir.

A što ako je sve što trebamo učiniti to da osvijestimo i ponovo, u cijeloj potpunosti, osjetimo svoj eu-osjećaj … onaj koji je bezuvjetan, bez nekog posebnog uzroka? Taj unutarnji osjećaj mira i blaženosti, sreće bez razloga odnosno sreće tek tako… jer jednostavno samo jesi.

Iako danas imamo različite društvene mreže (Facebook i slično), najsuvremenije mobitele i jednostavno smo dostupni dvadeset i četiri sata bilogdje i bilo kada, istinski smo mnogo dalje od samoga sebe nego bilo kada. Znamo li uopće sjesti ispod drveta, duboko disati i samo biti? Ili leći na travu i gledati oblake kako se kreću na nebu? Ili gledati ptice u letu, divlje životinje u šumi? Da se ne uplićemo nego samo gledamo.

Čudo svih čuda je to da ćemo u tom trenutku olakotnog opažanja doživjeti više mira, radosti, sreće, opuštenosti nego u svakom pozitivnom razgovoru s prijateljima ili poznanicima. Probajte sami, slijedite gornje upute, zaustavite misli i samo budite, osjećajte, dišite.

Postoji mnogo takvih i drugačijih – nazovimo ih – tehnika ozdravljenja. Neću ih nabrajati na ovome mjestu. Neke su starodavne, druge suvremene. Svaka ima svoj učinak ozdravljenja. Ono što smo u svim pristupima i tehnikama zaboravili je to da smo sami sebi još uvijek najveći liječnik. Kako? S unutarnjim mirom, s eu-osjećajem, time da jednostavno jesmo.

Dođe trenutak u životu kada na svoje postojanje pogledaš iz drugog kuta, kada saznaš i ustanoviš da su ti sile Svemira u veliku pomoć i potporu – mnogo više nego si zamišljao. Samo se moraš prepustit, otpustiti si, prepustiti se … i biti kao rijeka koja lako teće svojim putem.

Sokrat nas je učio: »Upoznaj samoga sebe.« Ja bih rekao još malo drukčije: »Osjeti samoga sebe. Osjeti svoje srce. Osjeti svoj eu-osjećaj. Osjeti svoj unutarnji mir, radost i božansku milost.«

Umjetnost života je umjetnost opuštanja i postojanja u sadašnjem trenutku. Tada shvatiš da ništa ne ide silom, da sa svojim unutarnjim bezuvjetnim osjećajem stvaraš svoj život i život na planetu. Kada spoznaš da time što pomažeš drugima, pomažeš i samome sebi i vidiš da se sve složi u zaključenu cjelinu. Ego (um) nije pobjednik u igri života. Čista savjest ona je koja zna što je najbolje za tebe u određenom trenutku.