Kako se opustiti i umiriti?

Za vas imam određeno pitanje i svaki čitalac bloga neka odgovori sam za sebe. Pitanje je vrlo jednostavno: »Koliko puta dnevno uzimate minutu ili dvije za sebe da u tišini sjednete zatvorenim očima i potpuno ste bez misli?« Jeste li si odgovorili na pitanje koje sam vam postavio? Vaš odgovor za mene nije važan, a i te kako je važan za vas. Zašto?

U suvremenom svijetu koji se sve brže kreće, stalno smo »napeti kao struna«, od jutra do večeri žurimo a za radno vrijeme ne usuđujemo se zatvoriti oči za dvije minute i sjediti u tišini. Mnogo direktora ne zna da bi njegovi zaposlenici bili efikasniji ako bi u svih osam radnih sati uzeli tri ili četiri puta po dvije minute meditativnog odmora, zatvorili oči i samo se prepustili.

Ljudi volimo glazbu jer nas opušta, umiruje i nadahnjuje. Svaka glazba čovjeku nešto daje. Netko je oduševljen klasičnom glazbom, drugi vole rock, treći duhovnu glazbu, četvrti narodnozabavnu … nije važno o kojoj vrsti glazbe se radi – bez tišine, bez odmora ne bi je bilo. Glazbu možemo slušati samo zato što ima odmore. Bez odmora, bez tišine između pojedinih taktova, glazba ne može postojati.

Na žalost suvremeni ljudi mislimo da smo pametniji od Majke Prirode, da smo stalno pod pritiskom, da neprestano radimo i stvaramo. Najveća stvaralačka djela istinski su izašla iz »nedjelovanja«. Misao se pojavila u umu čovjeka kada se opustio, prepustio se i dopustio da se »božanska ideja« probila kroz masu njegovih misli.

Spomenuta vježba je na jednoj strani kratka meditacija za opuštanje i osvježenje, a na drugoj strani divno oruđe za pridobivanje novih ideja. Naime, baš u tišini rađaju nam se najbolje zamisli. Istina, i sam dobijam najbolje ideje tada kada uopće ne razmišljam o »rješenju« već tada kada radim nešto što me oduševljava, radosti i potpuno me opusti. U tom »posebnom« stanju otvoren sam i otvori se kanal za rađanje novih ideja.

Prošlog tjedna gledao sam video Wayne W. Dyerja s naslovom »Duhovno rješenje za svaki problem«. U njemu Wayne između ostalog govori baš o tome kako si s jednostavnim povlačenjem u tišinu, na primjer kada pred semaforom čeka na zeleno svijetlo, uzima vrijeme za sebe, za opuštanje i umirenje. Ovo sa semaforom sam ne izvodim, a svakako si svaki dan uzimam što više trenutaka kada za minutu ili dvije zatvorim oči, bez da bi mislio na bilo što i opustim se.

Neka to postane i vaša svakodnevna rutina. Zaslužujete tu minutu ili dvije za povlačenje u tišinu. Kada smo bez misli, u stanju smo čiste svijesti i još više smo povezani s Izvorom. Ključno u našem životu je to da se uspijemo dobro povezati s Izvorom. Izvor nas uvijek podupire, sa nama je, bodri nas, motivira, grli, bezuvjetno voli čak i tada kada o sebi mislimo sve najgore i već smo »umoreni« od svih životnih iskušenja.

Ako bi uspjeli svaki dan uzeti par minuta za takvu jednostavnu meditaciju (recimo pet puta dnevno po 2-3 minute), sigurno bi zapazili pozitivne učinke na svoje zdravlje, energiju, osjećanje, odnose i rad.

Svakako se svakome od nas ponekad desi da dođe do trenutka kada se pita kako dalje, kojim putem i što učiniti u životu. Tada je najbolje skloniti se u svoju unutrašnjost i prepustiti se božanskom vodstvu. Meditacija, molitva, razgovor s Bogom i anđelima … sve to nam pomaže da nađemo put prema naprijed.

»Slučajno« (svi znamo da slučajnosti nema) opet sam pronašao već malo zaboravljenu molitvu Sv. Franja Asiškog i prvih osam redova, punih nadahnuća, dijelim s vama. Neka ta molitva postane dio vaše svakodnevice. Takvim djelovanje kakvog preporuča Sv. Franjo Ašiški, ne mijenjamo samo sebe već i sve oko sebe.

Gospodine, učini me oruđem tvoga mira:
Gdje je mržnja, da donosim ljubav!
Gdje je uvreda, da donosim praštanje!
Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo !
Gdje je zabluda, da donosim istinu!
Gdje je sumnja, da donosim vjeru!
Gdje je očaj, da donosim nadu!
Gdje je tama, da donosim svjetlo!
Gdje je žalost, da donosim radost!

S ovom divnom molitvom započinjite i završavajte svoj dan. Uvjeren sam da će se u vašem životu korak po korak početi dešavati velike unutarnje i vanjske promjene. Treba zapamtiti da s promjenom unutarnje usmjerenosti, kada se umirimo i predamo ljubavi, otvaramo vrata čudima.