Sjećam se dana …

Sinoć, dok sam gledao jedan zanimljiv božićni film, nakon dugog vremena dobio sam inspiraciju za pjesmu koju možeš pročitati u nastavku. Dok sam gledao film, vrijeme me odnijelo za godinu dana unazad i sjetio sam se što smo sve radili prije 365 dana i kako tada nismo ni pomislili da ćemo zaobilaziti jedan drugoga i hodati naokolo s maskama.

Nekako od travnja nadalje zaboravili smo na temelj međuljudskih odnosa – biti čovjeku čovjek. Umjesto da bi hodali jedan pored drugoga, rame uz rame, zaobilazimo se kao da svi imamo kugu. Počinjemo se panično „testirati“ iako nemamo nikakvih simptoma. Ne moram spominjati da smo one koji misle drukčije spremni poslati na lomaču.

Umjesto da bi čitali knjige Martina Kojca, radije čitamo strašljive statistike koje nam prosljeđuju masovni mediji i svaki se dan pitamo “tko je slijedeći”. Vrijeme koje trošimo za praćenje masovnih medija za zastrašivanje, mogli bismo ga produktivno iskoristiti ako bi pročitali neku knjigu o našem zdravlju ili proučili Kochove postulate i što, na osnovu tih postulata, uopće znači da je određen “virus” izoliran.

Pratimo medijske laži i zavaravanja, umjesto da bi vjerovali beskonačnoj mudrosti unutar nas koja zna i poznaje sve odgovore. Čekamo na spasenje “izvan nas” u smislu nekakvog cjepiva za kojeg uopće ne znamo što to točno sadrži, umjesto da bi ojačali svoj imunološki sistem, počeli se više kretati, zdravije se prehranjivati i naučiti pravilno disati.

Pjesma koju možeš pročitati u nastavku, neka nas u božićno – novogodišnje vrijeme prisjeti na vremena kada smo mnogo više vjerovali u sebe, u svoje tijelo i imunološki sustav i nismo se tako bojali “strašnoga virusa”.

Čovječe, sada je pravo vrijeme da se okreneš u sebe i konačno shvatiš da je moć u tebi. 🙂

Bude li se i tebi svidjela ova pjesma i inspirirat će te, onda ju možeš natiskati tako da ispod pjesme klikneš na crveni gumb. U obliku .pdf dokumenta prenesi ju na svoje računalo.

Robert Goreta: SJEĆAM SE DANA …

Sjećam se dana
kada smo još ljudi bili,
kada smo se zagrliti znali,
u svom srcu zaživjeti.

Radosno se veselili,
jedan drugoga dotaknuli,
bez straha se poljubili,
toplinu zagrljaja osjetili.

Sjećam se dana
kada smo se znali smijati,
uz glazbu veselo zaplesati
i duboko se u oči zagledati.

Bez straha, bez distance
radovali smo se nove romance
jedan pored drugog, u ruci ruka,
rame uz rame, svatko je imao druga.

Sjećam se dana
kada smo još ljudi bili,
kada smo se zagrliti znali,
u svom srcu zaživjeti.