Mitovi i zablude o bogatih i siromašnih

Prije više od deset godina bio sam na nekom seminaru o financijskoj neovisnosti, znači o tome kako postati milijunaš. Seminar je trajao cijeli dan i neposredno prije odmora za ručak, predavač je rekao nekako ovako: “Oni koji imate um milijunaša, ići ćete na ručak za 20,00 € (nadam se da se točno sjećam cijene ručka), a oni koji imate um siromaha, priuštit ćete si sendvič za 2,00 € (i ovdje se nadam da se točno sjećam cijene).”

U glavnom, razlika u cijeni ručka i sendviča bila je jako velika i za mnoge ljude koji su došli na seminar bila je i sama investicija u seminar veliki trošak, a onda ih predavač još tako “zabije”. I naravno, oni koji si nisu mogli priuštiti ručak, osjećali su se kao zgubidani. Sve to bilo je primjetno i za vrijeme odmora kada su se neki “krili” na zahodu i tamo jeli sendviče da ih drugi ne bi vidjeli i “osuđivali” ih. Mislim da bilo kakav komentar nije potreban.

Zašto pišem o tom događaju sa seminara prije mnogo godina? Iz jednostavnog razloga što svaka osoba koja dođe na neko obrazovanje, ima iza sebe neku životnu priču, iskustvo, podsvjesna uvjerenja, čuvstva i srce. Iako ponekad padnemo u destruktivne mentalne mape i financijske poteškoće, svejedno smo još uvijek ljudi i nismo ništa manje vrijedni od onoga koji ima na računu više tisuća ili čak milijuna eura.

Ne mogu se riješiti osjećaja da se na tim seminarima o stvaranju bogatstva forsira bogate kao ljude koji su uvijek veseli, radosni, sretni i voljeni … jednostavno: pošto su bogati oni su “in” u svakom slučaju, “The best of the best”. A ti, jadniče siromašni, što si došao na ovaj seminar, nisi bogat zato jer nisi veseo, radostan, sretan, voljen jer premalo pozitivno razmišljaš i ne dijeliš svakodnevno petice ljudima oko sebe … Hmmm, hmmmmm … što mogu reći? Zar je u istinu tako?

Postoje bogati i uspješni, koji jesu veseli, radosni, ljupki i puni pozitivne energije, a postoje i bogati i uspješni koji su nesretni, zagorčeni, negativno razmišljaju i otrov su za međuljudske odnose. S druge strane, imamo ljude koji financijski baš i nisu jako uspješni, a svejedno su veseli, radosni, znaju voljeti i puni su pozitivne energije. Isto tako imamo manje financijsko uspješne ljude, koji su nesretni, zagorčeni, negativno razmišljaju i osjećajne su ruševine.

Poznati šaman i antropolog Alberto Villoldo piše u svojoj knjizi Četiri uvida (za Hrvatsku izdavač Teledisk, 2013. – napomena prevoditeljice): “Neki od najnesretnijih pojedinaca koje sam sreo u životu, živjeli su u naručju luksuza, a istovremeno mnogi od najsretnijih koje sam sreo, živjeli su s malo materijalnih dobara.”

Ako netko misli da će postati bogat ako će svako jutro 999 puta ponoviti afirmacije: “Ja sam magnet za novac”, “Novac mi dotječe lako i u izobilju”, “Ja imam um milijunaša”, jako se vara i čekat će mnogo, mnogo godina ili pak će se njegovo financijsko stanje čak i pogoršati.

Gdje se onda krije ona “tajna” kako do veće (financijske) uspješnosti? Treba je ići dublje i “rudariti” duboko u svojim najdubljim podsvjesnim uvjerenjima o sebi, o novcu, o odnosima, o zdravlju … Već nas je Bruce Lipton opomenuo da je 95 % naših uvjerenja podsvjesnih i da smo svaki dan 95 % vremena na automatskom pilotu tih podsvjesnih uvjerenja.

Istina, afirmacije znaju pomoći, ali put može biti jako dugačak i mučan jer kad se pogledamo u ogledalo i govorimo si onu čudotvornu afirmaciju o doticanju novaca, možemo se osjećati još bjednije. Doktor Alex Loyd u svojoj knjizi Princip ljubavi navodi zanimljiv podatak da uspješnost programa za samopomoć samo 3 %. Da, točno to. Samo 3 % ljudi koji pohađaju različita obrazovanja za samopomoć, naprave korak prema naprijed. Preostalih 97 % još uvijek je tako gdje su bili odnosno i dalje traže “sveti gral” svog osobnog i poslovnog uspjeha.

Ne tvrdim da programi samopomoći ne pomažu. Naravno da imaju određene koristi, ali uspješnost nije tako velika kako se oglašavaju. Kada govorimo o uspjehu određenog čovjeka, moramo znati da na uspjeh utječe više činitelja i često ni sami ne znaju što je to odlučujuće utjecalo na njihov osobni proboj. Ponekad misle da je utjecao taj i taj postupak, a možda istinski to uopće nije tako već su u igri neki posve drugi razlozi. Koji?

Pogledajmo hipotetični primjer … osoba odluči za će ići na neki seminar osobnog rasta i predavač ponudi postupak koji je nekako standardan u industriji samopomoći:

1. Usredotoči se na to što želiš.
2. Izradi plan kako doći do toga.
3. Ostvari taj plan.

Da li postupak djeluje? Da i ne. Za nekog tko ima slična podsvjesna uvjerenja i životni put, kakav je imao predavač u prošlosti, taj je put uspješan. Za nekog drugog koji ima potpuno drukčija podsvjesna uvjerenja i životni put, to neće djelovati tako jako kako se očekuje.

Obrnimo situaciju malo drukčije i pogledajmo iznutra prema vani i ne tražimo više neki vanjski “cilj” koji će nam donijeti sreću (novac, partnerstvo, poslovni uspjeh, auto, kuća, stan…) i budimo sretni tek tako. Neka naša sreća izvire iz naše unutrašnjosti.

Postupak s imenom kvantni entrainment donosi nam upravo to. Unutar sebe uspostavimo EU osjećaj (euforični osjećaj odnosno osjećaj bezuvjetne sreće, radosti, mira, veselja…) i živimo u tom stanju. Ništa ne vizualiziramo, ništa ne afirmiramo, samo smo u stanju EU osjećaja.

Što se počinje događati? Pošto smo preko EU osjećaja povezani s poljem nulte točke (čista svijest), počinju se događati iznenađujuće stvari – to što smo prije željeli ostvariti snagom volje, dolazi u naš život mnogo jednostavnije, radosno i živo.

Carnelian Sage u svojoj knjizi The Greatest Manifestation Principle In The World piše upravo o tome. Istina, ne spominje EU osjećaja, a nakon što je isprobao mnogo programa samopomoći koji temelje na zakonu privlačnosti i preko njih nije se nimalo pokrenuo prema naprijed, učinio je kvantni preskok. Unutar sebe počeo je uspostavljati osjećaj ljubavi, preko njega se povezao s kvantnim poljem i njegov život počeo se mijenjati u svim pogledima.

Jednostavno, promjena u našem životu moguća je samo tada kada se usredotočimo prema unutra i ne prema vani. Kada unutar sebe uspostavimo osjećaj da smo već dovoljno dobri, radosni i sretni, bez svih vanjskih materijalnih igračaka, dogodi se paradoks – sve ono što smo godinama željeli, dođe do nas. Da bi to saznali, moramo mnogo puta kroz različita životna iskušenja (kidanje partnerstva, neuspjesi, bolest …) jer posljednje je još jedino “oružje” koje Svemir ima raspolaganje da se konačno počnemo okretati prema unutra i ne prema vani.