Skriveni govor (ne)reda

Bliže se brzo dani, kada ćemo opet početi s proljetnim čišćenjem i na taj način ćemo se simbolično očistiti. Neka vas podsjetim da je svako čišćenje stana, kuće, prirode, vrta ili auta u suštini i čišćenje nas samih.

U posljednje vrijeme sam motrenjem ljudi i njihovih navika štošta naučio i kod tih ljudi prepoznao i one navike koje pokušavaju sakriti, da nisu svima vidljive. Ali dobrome oku ne može se ništa sakriti. Potrebno je samo pažljivo motriti okolinu.

Jedan od starodavnih hermetičkih zakona glasi: »Kako gore, tako dolje. Kako dolje, tako gore.« A važi i malo drukčije: »Kako iznutra, tako izvana. Kako izvana, tako iznutra.« Ovo posljednje znači, da naš vanjski svijet odraz unutarnjeg svijeta i obratno: naš unutarnji svijet odražava se u našem pojavnom svijetu.

Kad spomenutog zakona postanemo svjesni i počnemo zapažati u svakodnevnom životu, tada imamo mogućnost prepoznati u sebi i svojoj okolini brojne (skrivene) činjenice. Možda ćemo u nekim primjerima koje navodim prepoznati čak sami sebe i svoje običaje koje želimo sakriti od drugih ljudi.

U svakome od nas prisutna su oba pola ili drugim riječima: ima dana, kad smo biće svjetlosti, mira i ljubavi, a ima i onih dana kada nam sve ide na živce, ljuti smo i vičemo na svakog, svega nam je dosta. Neki »new age« sljedbenici govore da moramo njegovati samo pozitivne energije. Sve je to lijepo i točno, samo što mi tada nismo cjeloviti – i ljutiti i zavidljivi dio nas zaslužuje našu pozornost i zagrljaj kao što to zaslužuje naš mirni, voljeni i pozitivni dio.

Zakon zahvalnosti uči nas da je potrebno s ljubavlju zagrliti oba dijela nas samih. Isto važi i za (bez obzira na »predznak«) naše suradnike, poslovne partnere, članove obitelji, partnere u osobnom životu … jednostavno: za sve i uvijek kada se radi o međuljudskim odnosima.

Energija zahvalnosti, i za materijalne i za nematerijalne stvari, energija je koja teži ravnoteži, ravnovjesju. Naime, ravnovjesje je temeljni zakon prirode. Kada je u prirodi nešto izbačeno iz ravnoteže, pojave se suprotne sile koje opet postavljaju stvari na svoje mjesto. Ako bih želio izraziti na najjednostavniji način kako do više sreće, radosti, ljubavi, uspjeha u životu rekao bih samo jednu jedinu riječ: »Zahvalnost«.

Često primjećujem da neki ljudi s velikim zvonom objavljuju, kako mnogo su sretni, veseli, radosni i puni ljubavi. Sve je to lijepo, ali često je to razglašavanje »sreće« tek »igra« ili »maska«. Čovjeku koji je istinski unutarnje sretan nisu potrebne vanjske potvrde o tome, kako je sve »happy« i »super« i »cool« jer se njihov unutarnji mir izražava kroz njihovu energiju koju zrače, kroz karizmatični govor, držanje tijela i izraz lica, punog sjaja.

Nažalost u suvremenom svijetu često »igramo« sreću jer želimo cijelome svijetu pokazati kako smo upravo mi divni, božanski izraz ljubavi, sreće i tko zna čega. Počnimo shvaćati da –  dok trebamo vanjsku potvrdu svoje »sreće« –  još uvijek smo u stanju da 100 % ne vjerujemo samome sebi i svojim unutarnjim osjećajima radosti, sreće i mira.

Idemo na drugi primjer. Auto, koji vozimo, na simboličan način odražava naš unutarnji svijet. Pri tome ne mislimo na proizvođača automobila ili je li auto star ili nov nego na druge stvari – na čistoću vašeg automobila i koliko smo za njega zahvalni.

Ako želimo saznati više o nekom čovjeku, tada pogledajmo unutrašnjost njegovog automobila. Kako je u autu – je li uredan i čist? Ima li na armaturi nekoliko godina stare prašine? Je li prošla godina dana od kad su bila sjedišta, tepisi i prtljažnik posljednji put očišćeni? Ima li u automobilu još uvijek plastičnih boca, ostale ambalaže i čipsa, kojem je prošao rok uporabe?

Sada imamo već treću godinu vinjete i neki vozači voze s cijelom paletom raznobojnih vinjeta. Zar je stvarno tako teško uzeti si 10 ili 15 minuta vremena i sa strugaljkom i octom odstraniti staru vinjetu? Isto kao što imamo stare vinjete na vjetrobranskom staklu, možda sa sobom (podsvijesno) još uvijek nosimo stare rane i zamjere, jer nismo znali uzeti vremena, analizirati ih, opustiti i otpustiti.

Zaista nije potrebno, da smo neki »fanatici« čiščenja te stalno »glancamo« automobil, stan, kuću – kao što neki znaju raditi. Na taj način izražavamo jednu drugu krajnost: preveliku brigu, fobije, strahove i osjećaj da nismo dovoljno dobri.

Važno je da u svemu što radimo nađemo radost i osjećaj za pravu mjeru odnosno ravnotežu. Mnogo puta pomislimo, da želimo mir i ljubav u svijetu. Pri tome zaboravljamo da moramo najprije imati mir i ljubav u sebi jer kako je iznutra, tako je izvana.