Suvremena “dodirna” pothranjenost

Zagrljaj, dodir, osmijeh … osjećaj da si voljen, da te drugi prihvaćaju. To je nešto najljepše što si svako ljudsko biće želi doživjeti u svom životu. U ovo vrijeme razvio se neki novodobni “trend” samačkog stanja, prema kojem je, ako se tako izrazim, “popularno” biti samački. Neki gurui samopomoći promoviraju “samački život” u smislu voljenja samoga sebe, prihvaćanja sebe, biti zadovoljan sam sa sobom. Sve je to OK, ali postoje i određene zamke.

Dobro poznat govor Sanele Banović na You Tubu dao mi je misliti, ali u nekom drugom smjeru. Ako si čitao-la moj zapis na blogu kojeg sam nedavno objavio, onda znaš da za preživljavanje trebaš bar četiri zagrljaje dnevno, osam da normalno živiš, dvanaest ako želiš rasti. Priznajmo samima sebi da ako smo samački, teško dobijemo čak jedan ili dva zagrljaja, a kamo li šest, osam, deset ili više. Ma… možemo ih dobiti – ali kakve?

U suvremenom svijetu, bez obzira jesu li ljudi samački, u vezi, vjenčani … uz svu suvremenu tehnologiju nedostaje topline i blizine, zagrljaja i dodira, osmjeha i vedrine. Kada si s nekim stvarno oči u oči, ne gledaš na svoj mobilni telefon kada ćeš opet dobiti neku poruku na Facebooku ili Gmailu. Uz svu suvremenu tehnologiju i prednosti koji nam donosi svejedno smo dodirno, osjećajno i zagrljajno pothranjeni. Na žalost. 🙁

Sva ta promocija zagrljaja i dodira pohvalna je i dobrodošla jer počinjemo shvaćati kako je jako važno da smo prisni i prisutni s nekom osobom u određenom trenutku. Blizinu i toplinu čovjeka još uvijek trebamo i mi smo doslovce gladni toga – iako si ponekad to nećemo priznati.

Da bi zagrljaj imao neki fiziološki učinak na zdravlje, da se počinju izlučivati hormoni oksitocin i serotonin potrebno je da smo zagrljeni s nekom osobom bar 20 do 30 sekundi! A sad, ruke gore svi oni koji ste svog partnera (ne govorimo o seksu) danas zagrlili za cijelu pol minute (u jednom komadu, da se razumijemo). Da bude jasno, isključeni su mladi zaljubljeni parovi koji su na početku partnerske veze na sedmom nebu i fakat su cijelo vrijeme „slijepljeni“ skupa. Uvjeren sam da ne bi vidio baš mnogo podignutih ruku.

Istina je, da se žene više grle i dodiruju kao muškarci, ali rijetko vidim da bi žena zagrlila ženu za … khm … pola minute. 😉 Osobno imam dvije prijateljice i jednog prijatelja s kojima se stvarno srdačno i radosno zagrlimo kada se vidimo i da neće biti nelagode (OMG, što se događa…) ako budemo u zagrljaju više od 20 sekundi. Ali – u glavnom naši zagrljaji traju 3 – 4 sekunde. Naša južna braća rekli bi “Bolje išta nego ništa.” No, u pravu su, ali svejedno zagrljaji su prekratki da bi stvarno imali nekakav fiziološki učinak na naše tijelo.

Zasigurno si već negdje našao slijedeći podatak: ako majka svoje novorođeno dijete ne dodiruje i ne grli, to može imati pogubne posljedice za razvoj njegovog mozga i mnoge osjetilne traume mogu se pojaviti upravo zbog toga što majka nije posvetila dovoljno pažnje svome djetetu. Ako bebe ne dobiju dovoljno dodira i majčine topline, njihov se razvoj doslovno zaustavi i poznati su primjeri da su bebe, bez obzira na dobru prehranjenost i dobre higijenske uvjete, počeli umirati jer nisu dobili dovoljno dodira i majčinske blizine.

Kada si odnosno ako jesi samački, malo je teže svaki dan dobiti dovoljno pravih zagrljaja koji mogu uzročiti hormonske i fiziološke promjene u našim tijelima. Ali – iako si u vezi, nije nužno da svaki dan dobiješ dovoljno zagrljaja. Poznajem nekoliko partnerskih priča kada sam se stvarno začudio kako je neka osoba još uvijek u vezi, a od partnera ne dobiva više zagrljaja, dodira, osmjeha već su zajedno samo zbog takvih ili onakvih “koristi”.

Znamo da ako zaista stvarno dobro vizualiziramo (čak i zagrljaje) dolazi do promjena u tijelu što nam doduše pomaže u određenoj mjeri kada se osjećamo sami i osamljeni, ali svejedno je pravi zagrljaj uživo upravo baš pravi i ne može se zamijeniti ničim virtualnim ili imaginarnim. Mnogi koji su na Facebooku i samački su, sigurno bi odmah mijenjali 1000 lajkova za jedan pravi međuljudski zagrljaj i dodir.

Već neko vrijeme plešem i zapažam da je kizomba i kod nas dosta popularna. Možda je jedan od razloga i to ljudima nedostaju dodir i zagrljaji i pošto je kizomba dosta intiman ples, na ovakav način se “kompenzira” pomanjkanje dodira. Posebno kod kizombe zbog te “dodirne” blizine nekim je ljudima ponekad neprijatno i izbjegavaju ju.

Zagrljaj je nešto najljepše što možemo nekome pokloniti i ovaj poklon trebali bi poklanjati i primati sve više i sve češće. I ne samo za 3 ili 4 sekunde, nego za mnogo duže – bar za 20 sekundi. Ako si ovaj zapis pročitao do kraja, onda ti čestitamo i razmisli kako bi u svoj život unio odnosno unijela više dodira, zagrljaja, osmjeha, blizine i topline. Milijuni u banci znaju biti jako vrijedni, ali pravi i iskreni zagrljaj ne može se kupiti nikakvim novcima i zato ih iskreno i radosno dijelimo jedan drugome i napravimo ljepši svijet.

P.S. Na Facebooku je netko objavio sliku recepta gdje je pisalo kao lijek – 100 zagrljaja dnevno. Nije bio propisan aspirin nego zagrljaocin. Ha, ha, ha 🙂