Tijelo, osjećaji i ples

“Najiskreniji izraz ljudi je u njihovom plesu i okretu. Tijela nikada ne lažu.” Tako je jednom rekla Agnes de Mille (1905 – 1993), poznata američka plesačica i koreografkinja. Moram priznati da se s ovim citatom potpuno slažem. Tijela nikada ne lažu. Možemo lagati riječima, ali neverbalna komunikacija, izraz na licu, dodir, zagrljaj, tjelesni dodir… oni uvijek pokazuju i otkrivaju najdublju istinu.

Ples nije samo ples, to je energija, to su osjećaji i njihovo izražavanje.

Dok plešemo, pokazujemo svoju pravu narav, koju možda u stvarnom životu, izvan plesnog podija, ne možemo, ne znamo ili jednostavno ne želimo pokazivati. I tako hodamo svijetom s određenom “maskom” – kakvi bi trebali biti da bi odgovarali društvu i njegovim mjerilima.

Kada plešem s nekom plesačicom, saznajem više o njoj preko plesa, zagrljaja, tjelesnog dodira, pasivnosti i aktivnostima nego možda u jednom satu razgovora. Neke plesačice plešu tako da i za vrijeme plesa izražavaju svoje osjećaje i prepuste se vođenju svog plesnog partnera. A neke su suzdržane i održavaju distancu između sebe i plesača.

Ponekad, kao kod bachate koja je više intimni ples, postane stvarno teško napraviti neki okret jer te plesna partnerica održava na distanci i jednostavno te ne pusti blizu. Razloga, zašto je tako, može biti za cijelo more. Nekima, ne samo ženama nego i muškarcima, jednostavno je neprijatno biti “preblizu” nekoga i radije se sklone na “sigurnu” udaljenost.

Ima trenutaka kada mnogo više uživam u plesu s početnicom nego s nekom vrhunskom plesačicom koja pleše prije svega zato da pokaže svoju plesnu virtuoznost i znanje različitih plesnih pokreta i “stylinga” – kako se to kaže u plesnim vodama. Naime, kada plešem s plesačicom početnicom, s njom je moguće nekakav istinski kontakt u smislu „ja vodim, ti slijediš“. Čak iako možda plešemo samo mambu, cross body i još neki okret, ples je pravi užitak.

Vrhunske plesačice znaju “ići na svoj način” i ponekad se uopće ne prepuste voditi. Na taj način gubi se kontakt između plesnih partnera. Nema energije, nema povezanosti, nema intimnosti, nema kontakta očima… Jednostavno, iako plešu u paru, plešu svaki za sebe. To je odlična prispodoba za neke partnerske odnose koji u sebi već odavno nemaju života.

Prije nekoliko dana sam u knjizi “Heroj karizmatične prihodnosti” (Heroj karizmatične budućnosti – nije prevedena na hrvatski jezik, napomena prevoditeljice) koju je napisao Mihael Žmahar, pronašao odličan zapis o plesu i osjećajima. Mihael je bio ljubazan i dozvolio da taj odlomak objavim na svom blogu. Preporučljivo je da spomenutu knjigu pročita što više muškaraca kako bi bolje upoznali svoju pravu mušku narav i energiju.

Mihael preporučuje “plesni test” svima, koji imaju probleme s izražavanjem osjećaja. Što je to, zapitat ćeš se sigurno. Pročitaj odlomak iz knjige i sve će ti biti jasno…

PLESNI TEST

Plesni podij. Mnogi dečki bi radije stali ispred zida za strijeljanje nego otišli tamo. A nijedno mjesto nije bolje za izražavanje osjećaja. Tako će se tvoja emocionalna inteligencija izraziti u cijeloj svojoj veličini. Mnogi dečki plešu kao balvani ne zbog toga što bi bili motoričko nesposobni, nego zato jer su emocionalno ograničeni. Zato što se ne usuđuju pokazati sve one seksi pokrete zbog kojih bi djevojkama pored plesnog podija otpala donja čeljust. Zato ih obično vidiš kako se izmjenično kreću pola metra lijevo, pola metra desno, pri tome drže ruke u visini prsnog koša, a glavu miču kao noj s migrenom.

I zašto je to tako? Jer i najveći plesni antitalenti znaju da plesni pokreti predstavljaju izražavanje unutarnjih osjećaja. Ako osmotriš nečiji ples, ti gledaš njegov unutarnji svijet. I tada drugi vide unutar tebe. Muškarac, koji živi po muškom kodeksu – izražava samo „muške“ osjećaje, to zna. Zna da ako počne plesati kako osjeća, okolina će to prozreti. I tada više neće biti onaj čvrsti muškarac čiju je sliku cijelo vrijeme prikazivao. Jer ples te razgali i pokaže sve što se krije u tebi.

I stvarno je tako, ples te razgaljuje i pokazuje sve što se krije unutar tebe bez obzira nato jesi li muškarac ili žena – plesom otkrivaš svoj unutarnji svijet.

I upravo zbog toga je nekima teško otići na plesni podij jer bi tako pale sve njihove maske i morali bi pokazati svoju bit, svoju istinu i svoju pravu energiju.

Po mom mišljenju ples je jedan od puteva osobnog rasta i uz to odlična vježba za tijelo, um i duh. Ne samo da ples poboljšava psihičko zdravlje, tjelesnu kondiciju, koordinaciju u prostoru i ravnotežu, ples je odlično terapeutsko sredstvo. Ako imaš želju, hrabrost i volju, onda ti svakako preporučujem da se ohrabriš i počneš učiti neki ples.

Sam već nekoliko godina oduševljeno plešem salsu, bachatu i kizombu. Možda neko misli da je ples samo za one koji dobro čuju i imaju smisao za ritam i dobru ravnotežu. A baš to je izazov – da u životu činiš one stvari koje po određenim “društvenim normativima” uopće ne bi smeo ili mogao raditi. 🙂

Mozak voli nove pokrete, nova znanja i nove puteve i sa svakim nanovo naučenim znanjem uspostavljaš nove neuronske puteve u mozgu.