Koliko je ples koristan za naše zdravlje?

Jedan od najzanimljivijih i za zdravlje najkorisnijih oblika kretanja je zasigurno ples. Ima mnogobrojne dobrobiti za naše zdravlje, vitalnost i energetsku ravnotežu. Sve od godine 2011. i ja dosta redovito plešem, posebno salsu, bachatu i kizombu.

Za mene ples nije samo oblik kretanja – gibanja, nego je i druženje i zabava.

Znam mnogo ljudi koji imaju jaki strah od plesa, posebno od plesa u parovima. I ja sam sve do ljeta 2011. mislio da nekako nisam “stvoren” za ples, a onda se sve nekako posložilo i sada svoj život uopće ne znam zamisliti bez plesa.

Ples i njegove koristi za naše zdravlje pogledat ćemo iz dva različita vidika – s vidika aerobne vježbe i s vidika senzualnosti. Ako gledamo na ples s vidika aerobne vježbe, onda to znači koliko ćemo kalorija s plesom potrošiti. Jasno je da kod bržeg plesa trošimo više kalorija nego kod sporog. Kod plesova koje ja plešem, s vidika “izgorijevanja” kalorija slijedeći je redoslijed:

1. salsa
2. bachata
3. kizomba

Kod salse, koja je najbrži ples od sva tri spomenuta, najviše se preznojimo i najviše krećemo. Bachata je negdje na sredini, dok je kizomba najumjerenija. Sva tri plesa se razlikuju i po senzualnosti. Kod salse je najmanje tjelesnog dodira, kod bachate već malo više, dok se kizomba veći dio pleše u tijesnom zagrljaju.

Kada smo u zagrljaju s nekim dovoljno vremena i ako se plesnom partneru ili partnerici istinski približimo, tada među nama dolazi do izmjenjivanja energije. Zagrljaj i dodir su za naše zdravlje mnogo više korisni nego što mislimo.

Kada smo s nekim dovoljno dugo u zagrljaju (bar 20 do 30 sekundi), u našem se tijelu počinje izlučivati hormon sreće (endorfin), a i hormon dodira (oksitocin). Jednostavno – kod pravog zagrljaja ne radi se samo o dodiru, nego o protoku energije i zagrljaj je pravi hormonski koktel.

Ples zna imati i iznimno terapeutski učinak, posebno ako se u određenim trenucima susreće s različitim životnim izazovima, depresijom, tugom, negativnim osjećajima, strahovima i brigama. Uz ples, kada se prepustimo glazbi i ritmu, u pravom smislu riječi zaboravimo na vrijeme, prostor i brige. Ne brojim više, koliko sam puta na plesnoj zabavi pogledao na sat i zaključio da je prošlo mnogo više vremena, nego što sam mislio.

Čini mi se da je istina ako kažem da s jednim plesom dnevno, “otjeramo” doktora – ljekovit je. Plesom poboljšamo i svoju koordinaciju pokreta u prostoru i kada učimo nove plesne pokrete, tada u mozgu nastaju brojne nove neuronske veze.

Pročitao sam da su mnogi stari ljudi obnovili svoju snagu i postali vedriji, nasmijani i vitalni nakon što su se počeli baviti plesom u paru.

Kod plesa se ne smije raditi samo za “akrobatiku” u smislu “gledaj me i čudi se koliko plesnih kombinacija znam”, već je iznimno važno da smo dobro povezani s plesnom partnericom ili partnerom. I tada, kada plešemo s tom osobom, stvarno plešimo s njom umjesto “da jedva čekamo” da završi skladba i odemo plesati s nekim drugim (ili drugom). Bez povezanosti među plesnim partnerima jednostavno ne ide.

Što mi je ples dao u svim ovim godinama? Mogu reći samo: ogromno. Od toga da sam upoznao mnogo novih prijatelja i prijateljica, do toga da se poboljšala moja kondicija i koordinacija u prostoru i da sam usprkos malo slabijoj ravnoteži ipak naučio i kompliciranije plesne pokrete.

Ako misliš da imaš dvije lijeve noge ili da si “klipan”“, “baksus” za ples i da nikada nećeš naučiti plesati – odbaci takve misli, opusti strahove, skupi hrabrost i upiši se na neki plesni tečaj. Ja veselo plešem već osam godina, iako imam poteškoće sa sluhom. Zašto ne bi i ti?

Završit ću s najpoznatijim citatom Foresta Gumpa koji je za naše plesne “potrebe” malo promijenjen: “Dance, Forest, Dance!” 🙂