A kakav je tvoj izgovor?

Izgovori! Tko ih ne poznaje i tko ih ne koristi tako u poslovnom kao i u privatnom i obiteljskom životu? Uvijek kada kažeš određen izgovor bilo bi se dobro pitati što to stvarno stoji iza njega.

Je li to strah? Ili ti se jednostavno ne da? Ili nisi spreman? Ili te sprečava ograničavajuće uvjerenje?

Mislim da je bolje biti “jebeno iskren” (iako to nije uvijek baš prijatno) nego tražiti neke “izmišljene” izgovore zašto nešto ne želiš učiniti ili zašto negdje ne želiš ići? Iskrenost je po mome uvjerenju u međusobnim odnosima još uvijek na prvom mjestu. Ako nema iskrenosti, nema odnosa. Sve ostalo je samo “kamuflaža” sretnog , radosnog i ispunjenog odnosa.

I sam nisam sasvim nedužan što se izgovora tiče. Ali – izgovora (većih ili manjih) poslužujemo se svi. Ponekad svjesno, ponekad nesvjesno, a ponekad jer su prikladan oblik komunikacije kada nekog ne želimo pogoditi istinom. Ali – ovdje se postavi pitanje što drugu osobu više “boli”. Istina ili izgovor? Vrijedi razmisliti …

Kada duboko u sebi prihvatiš odluku da ćeš se riješiti svojih izgovora i početi živjeti život bez njih, tada si napravio veliki osobni, psihološki i duhovni preskok.

Sam sam u prošlosti (i još uvijek povremeno iskoči taj “misaoni” virus) tražio izgovor u svom sluhu (slab sluh, slušni aparat) da ne mogu to i to odnosno sam zbog te manjkavosti uskraćen u životu za ­_________________ .

A takvo razmišljanje nije produktivno i ako tako razmišljaš, još uvijek se nalaziš na stupnju žrtve da su jednostavno drugi (ili okolnosti) krivi za to što ti se događa. Tako daješ moć drugima umjesto sebi. Kad sam prije nekoliko dana opet počeo čitati knjigu “Brez izgovora!” autora Jaya Rifenbarya (na hrvatski jezik prevedena pod naslovom Nema opravdanja! : ključna načela za postizanje ravnoteže i uspjeha u životu / Jay Rifenbary. – Varaždin : Katarina Zrinski, 2003. – primjedba prevoditeljice) , duboko sam u sebi donio odluku da se neću više posluživati izgovora bez obzira na sve.

Svjestan sam da u određenim situacijama to neće biti nimalo jednostavno i da će me povremeno još mamiti da se vratim u stare okvire… da bi se posluživao “izgovora”, ali to će s druge strane biti i izazov da opustim izgovore i napravim korak naprijed.

S kakvim se izgovorima ljudi danas susreću?

VRIJEME

Dan današnji često je da ljudi traže izgovor u “pomanjkanju vremena”. Ali, zar se stvarno radi o pomanjkanju vremena ili se jednostavno radi o izgovoru jer ti se nešto ne da? Ako bi svatko od nas pravilno rasporedio aktivnosti i bio potpuno prisutan bez smetnji kao što telefon, e-pošta, Facebook i Instagram, uvjeren sam da bi vremena bilo više nego dovoljno.

BOLEST (ZDRAVLJE)

Neki traže izgovor u svojoj bolesti (zdravlju) jer neke stvari ne mogu, ne znaju ili ih nisu sposobni napraviti. Pošto imaju neku bolest, uvuku se u sebe i još malo pa prestanu živjeti. Postoje ljudi koji jednostavno ne znaju više živjeti bez svoje bolesti jer je ona postala njihov identitet i temelj svih svakodnevnih razgovora. Kada razgovaraš s takvom osobom u prvih pet minuta nabroji ti sve zdravstvene izazove s kojima se susreće.

OKOLNOSTI

Životnim iskustvima i različitim okolnostima susrećemo se svi. Kada nam se nešto desi, u tom događaju tražimo “izgovor” da određene aktivnosti ne radimo više jer nam okolnosti to jednostavno ne dopuštaju. Da li se stvarno radi o okolnostima ili je to samo izgovor da ne “podignemo guzicu” i učinimo ono što bi jednostavno morali?

PROŠLOST

Mnogi su ljudi “zatvorenici” vlastite prošlosti. Pošto im se u prošlosti nešto desilo ili ih je netko ranio, više se ne usuđuju učiniti ono što bi željeli jer se boje ponovnog razočarenja. I radije se sklone na “sigurno” s izgovorom koji se odnosi na njihovu prošlost. I opet smo dio scenarija “jadni ja”.

STRAHOVI

Tko je onaj koji se ne susreće sa strahovima? Kao što sam u prošlom zapisu na blogu spomenuo, strah je obično onaj motivator koji nas “prisili” da nešto promijenimo u svom životu. Nažalost nije uvijek tako i strah često toliko ohromi ljude da ostanu tamo gdje jesu – na primjer u odnosu koji im ne valja ili u poslu koji im oduzima svu energiju. Pošto se boje promjene, odnosno znaju što bi morali promijeniti kod sebe i napraviti korak naprijed, strah je jako dobar izgovor da nešto ne učine. Nažalost, neaktivnost često vodi samo u pogoršanje određene situacije.

NEZNANJE

Želimo nešto naučiti ili nešto učiniti, ali nemamo dovoljno znanja. Još smo početnici, recimo u plesu i sada se ne usuđujemo pozvati neke osobe na ples jer ne znamo dovoljno dobro plesati ili još nismo dovoljno samosvjesni na tom području. I tako čekamo, izmišljamo izgovore i opravdavamo se umjesto da bi radili ono zašto smo stvoreni – da se gibamo.

DUHOVNOST

Da, i duhovnost zna biti baš dobar izgovor da nešto ne uradimo. U “New Age-u” često se pridaje sposobnost tome što u određenoj situaciji osjećamo ili ne osjećamo. I tada “ne osjećam to i to” može postati izgovor za našu pasivnost. Možda bi morali pitati samoga sebe što istinski stoji iza tog osjećaja i ne radi li se o strahu ili možda ograničavajućem uvjerenju da nismo sposobni ili dovoljno dobri.

TREMA

Već više od 14 godina vodim seminar javnog nastupanja i iz prve ruke mogu reći da je i trema jako dobar izgovor da ne idemo na neki seminar (tečaj) ili ne želimo javno nastupati. Sličan izgovor je i “nisam dobar govornik” ili pak “ne znam javno govoriti” i oba su jako česta. Ruku na srce – ako se “usprkos govorničkim strahovima” dovoljno trudimo i ustrajemo – svatko može postati dobar govornik u okviru svojih mogućnosti.

UVJERENJA

Neki koriste svoja uvjerena kao izgovore da nešto ne učine ili nisu sposobni to učiniti. Uvjerenja kao što su “nisam dovoljno dobar”, “nisam dovoljno pametan”, “nisam dovoljno lijep”, “nisam dovoljno pokretan”… su baš dobar način da opustimo korak u nepoznato i tome da bi naučili nešto novo. Ali istina je da smo svjesni nekih svojih uvjerenja, a ponekad i ne i baš ta uvjerenja koja nisu svjesna i koje nismo promijenili, često nas “koče” u životu.

UMOR

Postoje trenuci kada smo previše umorni da bi nešto radili ili drugim riječima “pomjerili guzicu” i tako radije pasivno čekamo i izgovaramo mantru “ne a mi se” ili “umoran sam”. To nije ništa loše jer se svakome od nas desi da zbog umora jednostavno ne može ništa, ali svejedno postavlja se pitanje što je u zaleđu. Jesmo li stvarno umornu ili je li to iznimno dobar izgovor da možemo ostati pasivni?

I za kraj današnjeg malo dužeg zapisa na blogu imam ono pitanje s kojim smo danas počeli: “A kakav je tvoj izgovor?” Razmisli malo o tome i analiziraj zašto upotrebljavaš određen izgovor ili drukčije rečeno – zašto ti određen izgovor koristi.

Ako smo iskreni – izgovori nam u određenim situacijama i koriste i ne želimo ih se riješiti jer nam je “fino” onako kako jeste. Ipak, valja zapamtiti da je život aktivnost, kretanje i rast. Kada se prestanemo kretati, kada zanemarimo aktivnosti i kada prestanemo rasti, nastupilo je vrijeme kada naša energije počinje padati …