Partnerske veze koje ne polaze za rukom
Bez obzira na to koliko smo knjiga o osobnom rastu već pročitali, koliko smo puta bili na seminarima i radionicama na ovu temu i koliko smo puta bili na raznim osobnim savjetovanjima … tek kada imamo svoje životno iskustvo, sposobni smo napraviti korak u naprijed i osvijestiti određena saznanja o sebi i našim odnosima.
Barbara De Angelis je u svojoj odličnoj knjizi JESI LI TI ONO PRAVO (VBZ, 1997) uključila i poglavlje s naslovom: 10 tipova veza koje ne polaze od ruke. I kakve su te veze koje ne funkcioniraju?
- Partner nam znači više nego mi njemu.
- Partneru značimo više nego on nama.
- Zaljubljeni smo u partnerov potencijal.
- Nalazimo se u akciji rješavanja sebe.
- Partner je naš ideal.
- U partnera smo zaljubljeni zbog njegovog vanjskog izgleda.
- S partnerom se samo djelomično slažemo.
- Partnera smo odabrali zbog inata.
- Partnera smo odabrali jer predstavlja suprotnost našem nekadašnjem.
- Naš partner nije slobodan.
Mnogi čitatelji i čitateljice bloga sigurno su se već sreli s nekom od gore navedenih veza i kasnije žalili da su se upustili u takav ljubavni odnos. Spomenutu knjigu Barbare De Angelis i sam sam mnogo puta pročitao, ali sam prije dvije godine “pao na ispitu”. Upetljao sam se u ljubavni odnos s osobom koja nije bila slobodna.
Što to istinski znači da osoba nije slobodna?
To znači da nije u vezi, da nije udata, da nije zaručena, da ne hoda s nikim, da ne spava s nikim, da je sama, da je samačka i da je samo naša. Točka. Amen.
Ako se spetljamo s nekim tko je već u vezi, u njegovom smo životu broj 2. I ako smo sasvim iskreni do sebe, nitko ne želi biti broj 2, zar ne? Biti u takvoj vezi nije baš prijatno, produktivno i sve skupa zna biti iznimno čuvstveno naporno. Ne isplati se i nije vrijedno i sve to je jedna sama drama. I na kraju skoro uvijek budemo gubitnik jer se druga osoba boji napustiti partnera odnosno partnericu i radije ostaje na “sigurnom” u postojećoj vezi.
Dogodilo se da sam se zaljubio u neku gospodičnu koja je već nekoliko godina bila u partnerskoj vezi, a zadnje dvije godine bila je iznimno nesretna. Više je puta “odlazila” iz veze, a nikad nije skupila hrabrosti da bi konačno napravila taj korak jer je s partnerom imala malo dijete. Nije moja namjera bila da se upustim u ljubavnu vezu s tom osobom, ali kroz razgovore smo se zbližili, zanimale su nas slične stvari, jako smo se zbližili i dogodilo se ono što se dogodilo.
Nakon tri, četiri mjeseca i partner je saznao da ona ima drugog i to je bio trenutak kada je konačno odlučila da ode iz te veze. Kad je prihvatila tu odluku, počela je tražiti i svoj stan i činilo se da će konačno imati moć i hrabrost da ostavi partnera. Onoga dana kad je trebala seliti u svoj već unajmljen stan, poslala mi je SMS da to ne može učiniti djetetu i da će partneru dati još jednu priliku.
Tužno je da ljudi nemaju hrabrosti da bi nekome rekli “Jebe mi se, odjebi, kraj je” ako to kažem sasvim jednostavno, iz oči u oči … i da moraju pisati SMS ili čak e-poštu. Toj osobi sam se čuvstveno više otvorio nego bilo kome drugome bilo kada u bilo kojoj vezi. Nekako sam se nadao da nakon pola godine te “veze”, ako je mogu tako zvati, konačno možemo oba disati bez prikrivanja i laži.
U te pola godine sam, ne samo da sam bio broj 2, potpuno sam zanijekao samoga sebe i prilagođavao se toj osobi na sve moguće načine da bi se mogli vidjeti. Čak sam prestao pisati i nadao sam se da ćemo onda kada se završi sva ta “ludnica” zajedno otići na ples. A bilo je samo prazno nadanje jer se želje o zajedničkoj budućnosti s tom sobom nisu ostvarile.
Zbog “SMS šoka” na zaključku te veze, morao sam ići na nekoliko osobnih savjetovanja da sam se opet mogao sastaviti skupa jer sam se nakon onog SMS osjećao kao jedna gomila govna. Da, bez obzira na okolnosti, dovoljno sam dobar i dovoljno sam vrijedan da bi mi u uči rekla kako završava našu “vezu”. Čuvstvena bol bila je velika i tek vrijeme je izliječilo sve rane i sada na tu “vezu” gledam drukčije, više objektivno i bez osjećajne drame.
Nakon približno pola godine nakon “SMS rashoda” sreli smo se “slučajno” na nekom seminaru. Na tom seminaru imali smo zadaću da se predstavimo jedan drugome. Jednostavno, ideš do neke osobe, predstaviš joj se i s njom izmijeniš nekoliko riječi. Kada je gospođica vidjela da idem prema njoj, vidno se sklonila da joj ne bi bilo potrebno sresti se sa mnom oči u oči. Svejedno sam skupio hrabrost i nakon njenog “povlačenja”, otišao sam do nje, pogledao je u oči, predstavio se i zagrlio je. U pauzi sam s njom progovorio par riječi, ali vidio sam i osjetio ignoriranje, strah i da se ne usuđuje pogledati me u oči.
Nisam si mislio da ću o tome pisati na blogu, ali osjećam da je dobro kako bi još netko pročitao to priču. Naime, mnogi nemaju hrabrosti otići iz veze ili se viđaju s nekim tko je odam, a nemaju hrabrosti zaključiti s njim, jer je bolje imati “nekoga” nego biti sam.
Neću se upuštati u “moralnost”, je li dobro ili nije da sam započeo tu vezu jer svatko zna da tada kada si istinski zaljubljen, mozak funkcionira malo drukčije što je i znanstveno dokazano. Naravno, i osjećaji igraju svoju ulogu.
Danas znam da bi odmah na početku, kada smo se počeli upoznavati i dogodio se onaj “klik”, morao biti odlučniji i reći joj nešto u smislu: “Jako mnogo mi značiš, ali u životu se držim pravila da se nikako ne petljam s ljudima koji su već vezani. Budeš li okončala vezu, molim te, javi mi pa ćemo vidjeti kako dalje. Možda ću još biti samački, možda ne. Možda će među nama još biti privlačnosti, možda ne. Važno je da smo pošteni jedan do drugoga, a i do tvog partnera.“
Biti nekome broj 2 nikada nije najbolji izbor. Iz vlastitih iskustava znam je, da usprkos toj zaljubljenosti i leptirićima u trbuhu, tih šest mjeseci istinski bilo iznimno stresno i osjećajno uzburkano.
Temelj ljubavi do samoga sebe je da sebe staviš na prvo mjesto i ako s nekim u vezi, ti si sebi broj 1 i ne broj 2. U ljubavnim trokutima miješa se previše različitih energija i to nije dobro – ni za vezu, ni za zdravlje. Zato, ako nekad budete u dilemi da li započeti vezu s nekim “zauzetim”, tada se sjetite da ako se spetljate s nekim tko već ima partnera, tada vi primate njegove ostatke. A znate da zaslužujete glavno jelo a la carte. 😉