Malo poznate činjenice o pandemiji španjolske gripe

Ljudi smo već od ranog djetinjstva programirani i naučeni da vjerujemo nekom autoritetu. Ti autoriteti su roditelji, učitelji, profesori, liječnici, farmaceuti, masovni mediji i čak političari. Dosta rano naučimo da je bolje biti “vrijedan i tih” nego radoznao i postavljati neprijatna pitanja. Iako smo uvjereni da mislimo svojom glavom, činjenica je da smo programirani da uvijek nekoga pratimo i vjerujemo mu jer smo uvjereni u njegovo poštenje, vjerodostojnost i iskrenost.

Kao mala djeca uvijek smo nešto pitali, učili, razvijali se… htjeli smo znati gdje, što, kako, kada, zašto… Pitanjima nikako i nikada nije bilo kraja. Roditelji i kasnije učitelji, koji su nas podučavali kako stvari funkcioniraju, najčešće su nam odgovarali u okvirima svoga znanja i informacija koje su imali. Samo rijetki pojedinci usudili smo se posumnjati u istinitost onoga što je rekla određena priznata autoriteta.

Slično je i s pandemijom COVID-19 jer sve previše slijepo vjerujemo masovnim medijima, političarima, farmaciji i liječnicima. I tako od početka ožujka 2020. svijet doslovce “stoji” i mnogi se pitaju što je stvarno u pozadini te pandemije koju je proglasila WHO. U mom posljednjem objavljivanju na blogu naveo sam nekoliko različitih statističkih podataka oboljelih od COVID-19.

Karma Singh, autor knjige The Flu Fairy Tale, u svojim knjigama i videima navodi da je uvjet za proglašenje pandemije taj da je u bar 10 različitih zemalja bar 1 % oboljelih od cjelokupne populacije određene zemlje. Na internetu sam stvarno intenzivno tražio taj podatak, ali ga nisam mogao naći. Pitam se nisu li ga možda sasvim tiho uklonili…

Bilo kako bilo, WHO je proglasio pandemiju. U vezi s pandemijom se najčešće spominje pandemija španjolske gripe koja je u cijelom svijetu u godinama 1918. i 1919. uzela 20 do 40 milijuna života (po nekim ocjenama čak 50 do 100 milijuna). Izvor podataka o broju žrtava je članak u Nedeljskom dnevniku dan 11. ožujka 2020.

Da li nas je povijest nešto naučila? To što ću napisati u nastavku, pronašao sam u različitim izvorima i to najviše u objavama dr. Johna Bergmana, koji je već prije devet godina objavio zanimljiv video na Youtubu, i iz odlične i dobro dokumentirane knjige Virus Mania autora Torsena Englebrechta. U veliku pomoć bio mi je i video dr. Thomasa Cowana.

U knjizi Virus Mania je dosta temeljito prikazan sam razvoj španjolske gripe i da je (ako slijedimo poznatoj pretpostavci da je za prijenos virusa potreban fizički dodir – kontakt, odnosno blizina) praktički nemoguće da bi španjolska gripa bila zarazna bolest jer u to vrijeme ne bi bilo moguće u tako kratkom razdoblju doći s jednog na drugi kraj svijeta.

Što je to bilo s španjolskom gripom 1918.?

Kada govorimo o zaraznim bolestima, tradicionalni je pogled takav da bolest započinje na nekom mjestu i nakon toga se bolest prenosi dalje na druga mjesta, u druge države… Ali sa španjolskom gripom nije bilo tako.

Prvi val, slabiji, započeo je u proljeće 1918., dok je drugi, puno jači, započeo u kasno ljeto i jesen 1918.

Prema nekim izvorima gripa je započela u veljači 1918. u španjolskom gradu San Sebastian, ali neki drugi izvori navode da je epidemija započela u isto vrijeme više tisuća kilometara daleko, u New Yorku. Pojavljivanje dva izbijanja jednostavno se ne može objasniti sa seobama ptica ili prekooceanskim plovidbama.

Nakon toga, u ožujku 1918., imamo vijesti o primjerima gripe u dvije vojničke baze u Kansasu koje su isto tako tisuće kilometara udaljene od New Yorka. U travnju gripa je stigla u Paris, u svibnju u Madrid i u Španjolskoj dosegla vrhunac do kraja istoga mjeseca.

U lipnju bilježe se prvi primjeri u ratom razorenoj Njemačkoj, a istovremeno i u Kini, Japanu, Engleskoj i Norveškoj. Prvoga srpnja bio je prvi slučaj u Leipzigu i u roku od dva mjeseca bilo je zaraženih više od pola milijuna Nijemaca.

Drugi val počeo skoro istovremeno u Bostonskom zaljevu, na Indijskom poluotoku, u jugoistočnoj Aziji, na Karibima i u Srednjoj Americi. U rujnu dostigao je i brojne vojničke baze u zapadnom dijelu SAD, u listopadu Brazil i u studenom Aljasku.

Usprkos najbržim brodovima tadašnjih vremena i uz uvažavanje seoba ptica, jednostavno nije moguće da bi se bolest odnosno virus gripe, koji bi se trebao prenositi s čovjeka na čovjeka, praktično istovremeno pojavila u različitim i jako udaljenim krajevima.

S ciljem da bi lakše razumjeli kako se virus gripe prenosi s čovjeka na čovjeka, u studenom 1918. u Bostonu, odlučili su napraviti eksperiment sa 62 zdrava vojnika, od kojih njih 39 još nikada nisu imali gripu. To bi u teoriji značilo da su oni posebno osjetljivi za infekcije i viruse.

Američka znanstvenica Gina Kolata eksperiment je podrobno opisala u svojoj knjizi Influenza:

Mornarički liječnici skupljali su sluz iz nosa i grla ozbiljno oboljelih za gripom. Taj materijal su ubrizgavali u grlo i nos zdravim muškarcima, a nekima su tu sluz kapljicama stavljali čak i u oči.

Čak su išli i dalje i simulirali su situaciju u kojoj je zdrava osoba ispostavljena oboljelima od gripe. Tako su zdrave muškarce odveli na odjele bolnice gdje su bili umirući bolesnici od gripe. Deset zdravih dobrovoljaca dodirivali su oboljele, s njima razgovarali i dozvolili su da se u njih čak kiše i kašlje…

Svaki od tih deset dobrovoljaca ponovio je postupak s deset različitih oboljelih. Svi oboljeli, s kojima su dobrovoljci bili u dodiru, nisu bili ozbiljno bolesni više od tri dana. To znači da je virus ili bilo što drugo, što je uzročilo tu bolest, još uvijek bio prisutan u njima.

Uz sve te “napore” da bi se zdravi dobrovoljci inficirali i razboljeli, to se nije dogodilo. Svi su bili zdravi i nitko od njih nije se razbolio.

Sličan pokus napravili su i u San Franciscu, ovoga puta s 50 zatvorenih mornara, ali željenih rezultata nije bilo. Svi mornari su, bez obzira na ispostavljanje „virusu“, ostali zdravi.

Liječnici su bili zbunjeni i pitali su se: “Kako su onda svi ti ljudi uopće dobili gripu?”

Pogled u povijesne knjige i statistiku pokazuje da uvijek dolazi do epidemije ako je čovjekov imunološki sustav oslabljen, posebno zbog pomanjkanja hrane i čiste vode.

Najčešći simptom kod španjolske gripe bilo je unutarnje krvarenje u plućima, a to je u ono vrijeme bila i popratna pojava cijepljenja protiv crnih boginja. Naime, iz različitih izvora dolazili su izvještaji da je masovno cijepljenje (do 24 cijepljenja na osobu) doprinijelo pandemiji.

Eleonora McBean izvijestila je o svom iskustvu. Ona i njena obitelj odbili su cijepljenje i tako su izbjegli pandemiju gripe. Čini se da su u njenom okruženju bili jedini koji nisu oboljeli od gripe. Cijelo su vrijeme pomagali oboljelima i bez obzira što su bili u neprekidnom dodiru s virusima, bakterijama, bacilima i različitim bolestima nisu oboljeli za španjolskom gripom.

Zanimljivo je da je u službenim ustanovama (bolnicama) život zbog španjolske gripe izgubilo oko 33 % bolesnika. U ne-medicinskim ustanovama (Battle Creek, Kellogg, McFadden sanatorij), gdje su koristili prirodne načine liječenja, izliječenost je bila skoro 100 %.

Među cijepljenim vojnicima bilo je sedam puta više oboljelih nego među necijepljenim civilima. Cijepljeni su umirali točno zbog onih bolesti protiv kojih su bili cijepljeni. Neki cijepljeni vojnici oboljeli su i od dječjih bolesti (na primjer dječja paraliza) i za to nije bilo nikakve logike.

Dr. John Bergman je u svojoj zanimljivoj prezentaciji o španjolskoj gripi i cijepljenju (možeš ju naći ovdje) spomenuo i podatke:

• Znanstvenici s univerziteta Emory u Atlanti su 1933. godine otkrili da virus gripe nije taj koji ubija ljude u epidemiji. Ljudi su umirali zbog bakterijskih infekcija, kao što je Streptococcus pneumoniae.
• Smrti iz godine 1918. bile su uzročene zbog česte uporabe lijekova protiv sepse, kao što je na primjer Calomel u kojem je bila živa.
• Ako su ono vrijeme ljudi pokazivali znakove slične gripi, primali su metilklorid koji je bio jedan od sastavnih dijelova sirupa protiv kašlja. Metilklorid se upotrebljava i kao sredstvo za hlađenje i otapalo i neurotoksičan je s popratnim pojavama kao što su pospanost i koma.
• Grčka je bila jedina zemlja u Evropi koja je odbila masovno cijepljenje vojnika (svaki vojnik dobio je od 14 do 25 cjepiva) i tako je izbjegla pandemiju gripe.
• Obzirom na istraživanja dr. Dana Duffyja, ljudi 1918. godine nisu umirali zbog virusa gripe.

U vezi s pandemijom godine 1918. potrebno je spomenuti i izjavu Rudolfa Steinera (pogledaj video). Rudolfa Steinerja pitali su: “O čemu se radi kod španjolske gripe?”

Njegov odgovor bio je: “Virusi su izlučevine bolesne stanice. Virusi su djelići DNK ili RNK s nešto malo bjelančevina koje se izlučuju iz stanice kada je ona otrovana. Oni nisu razlog za bilo što.”

U videu, u kojem je spomenuta Steinerova izjava, našao sam i podatak da je bilo stanovništvo na Zemlji na jesen 1917. prvi puta masovno izloženo radio valovima. I kakao znamo, ljudi nismo samo fizička bića. Ljudi smo prije svega energetska bića koja imaju vlastitu frekvenciju.

Kada je frekvencija u našem tijelu u harmoniji, mi smo vitalni, zdravi i puni energije, kada nije, pojavljuje se bolest. Kad nešto “zbuni” našu frekvenciju (stres, otrovi, teški metali, radio valovi, mobilni telefoni, wi-fi, 4G mreže, 5G mreže…), javlja se bolest jer se naše tijelo mora prilagoditi novim uvjetima.

Što se onda dogodilo 1918. godine? Pogledajmo…

• Nije se radilo o virusu, već se radilo o bakterijskoj infekciji.
• Oboljeli su prije svega oni koji su bili cijepljeni.
• Mnogi su bili otrovani s teškim metalima.
• Životni uvjeti i okolina bili su u to vrijeme dosta stresni zbog rata.
• Zemlja je prvi puta bila isprepletena radio valovima.

Ako na kraju povučemo crtu i sumiramo, onda vidimo da je priča o španjolskoj gripi posve drukčija od one kakvu prikazuju masovni mediji. Koliko i kako se izvodilo cijepljenje 1917. i 1918. godine na području Austro – Ugarske, ne znam. To se u člancima o španjolskoj gripi ne navodi. Ni u članku koji je objavio Nedeljski dnevnik niti s jednom riječi ne spominje se cijepljenje vojnika. Samo je navedeno da su umirali prije svega mladi.

To što sam napisao nije neka “teorija urote”, već su to provjerene povijesne činjenice koje su nažalost presušene, skrivene i jednostavno nisu bile vidljive.

Bez obzira nato što se sada događa u svijetu i kakvi su razlozi za pandemiju COVID-19, dobro je spomenuti što nas uči povijest i da nije uvijek samo jedan razlog (čitaj: virus) za određenu bolest, već da se radi o zbroju više činitelja koji se u nekom kritičnom trenutku sastave zajedno i prouzroče kaskadni učinak.