Iscjeljujuće moći afričkog bubnja

S afričkim bubnjem (djembom) prvi put sam se sreo 2007. godine. Njegovi zvuci, ritam i vibracije odmah su me obuzeli i godinu dana kasnije kupio sam si taj bubanj i počeo učiti udarati na njemu.

Kada udaram na bubanj, čini se da vrijeme stane i da smo ja i ritam jedno.

Ponekad udaram afričke ritmove, ponekad improviziram i cijeli se prepustim energiji koja teče kroz mene. Prošlog tjedna, u petak 10. svibnja 2019, sam na prvom rođendanu Plesnog studija Dancing Buddha nakon više od dvije godine ponovo udarao na bubanj ispred publike. Vježbao sam samo dva dana – jedan dan prije nastupa i na dan nastupa i odazivi slušatelja bili su iznimno pozitivni. Cijeli nastup možeš vidjeti na donjoj snimci.

Udaranje na afrički bubanj ima više iscjeljujućih učinaka. Kao prvo – sam na sebi radiš refleksoterapiju jer rukama udaraš na bubanj i stimuliraš refleksne zone. Nadalje te vibracije, koje stvara udaranje na bubanj, utječu na tvoja osjećajna i umska stanja, prizemljuju te i očiste čakre.

Bubnjanje je poznato kao jedan od najstarijih načina liječenja. Ta povezanost tijela i ritma izvodila se kod svih starodavnih kultura. Kao što glazbene vilice za podešavanje stvaraju vibraciju gudala na određenoj frekvenciji, tako i ritmično udaranje na bubanj “podešava” tijelo. Bubnjevi su poznati po tome da jačaju imunološki sustav i donose olakšanje djeci s autizmom.

Udaranje na afrički bubanj nije samo udaranje, već je nešto više. To je samoliječenje tijela, uma i duha i način da podignemo svoju vibraciju na više nivoe svijesti.

Potrebno je znati da svaki ritam nije dobar i da neki ritmovi mogu prouzročiti poteškoće jer mogu prejako stimulirati unutarnji puls. Na taj način normalni srčani puls tjeraju, u pravom smislu riječi, u ritam koji je suprotan zdravom tjelesnom pulsu.

Pročitao sam da je takav ritam anapest kojeg su upotrebljavali Rolling Stones u nekim svojim ranim komadima, a danas to koriste neke punk i heavy metal rock grupe.

Otkucaji srca obično slijede ritam “Ta-ta Ta-ta Ta-ta”, dok anapestovski ritam stvari ritam “ta-ta-Ta ta-ta-Ta” koji je potpuno suprotan uobičajenom ritmu srca. To može loše utjecati na unutarnje tjelesne funkcije.

U knjizi Teda Andrewsa Kako liječiti zvukom (nije prevedena na hrvatski – napomena prevoditeljice) sam pročitao: ako je ritam jak i dovoljno dugo smo mu izloženi, može u tijelu stvoriti stanje razdraženosti i hiperaktivnosti kada tijelo dođe s njim u rezonanciju.

S umjerenim, smirenijim ritmovima možemo obnoviti tjelesne ritmove, kada oni ispadnu iz ravnoteže. Starodavni narodi su bubnjanjem i pokuckivanjem stvarali ritmičke uzorke koji su budili određene osjećaje i omogućavali istraživanje unutarnje svijesti.

U liječenju s ritmom bubnja, čegrtaljkom ili gongom jačamo i stimuliramo naše temeljne primarne energije. Ritmovi koje stvaraju udaraljke, aktiviraju prvu i drugu čakru, koje su povezane s krvožiljem i nadbubrežnim žlijezdama, kao i našom elementarnom životnom snagom.

Ritmovi stimuliraju tjelesne energije i bubnjanje može poboljšati krvožilni sistem u tijelu. Ritmovi mogu ubrzati ili pak usporiti otkucaje srca i sve organe, povezane s njim.

Kao što vidiš, važno je kakvim si ritmovima ispostavljen. Svaka glazba nije dobra za tvoje tijelo. Kao i kod svake stvari i u glazbi potrebno je osluškivati svoje tijelo. Ima dana kada ti jako paše energična glazba, a ima dana kada uživaš u smirenim ritmovima.

Jedan od najučinkovitijih pristupa, kako možemo pomoći samome sebi da rasteretimo stres i ponovo uspostavimo ravnotežu (ako nemamo bubnja da bi na njega udarali) je da preko dana mumljamo i pjevušimo lagane melodije djetetu koji još uvijek živi u nama.

Za zaključak navodim misao Mela Gilla:

“Kao vrsta volimo se igrati ritmom. S njim se bavimo svaku sekundu života, upravo do kraja. Kad ritam stane, stanemo i mi.”

I to je istina – kad nemamo više ritma, u nama nema više života…