Komunikacija iz ljubavi i srca
O komunikaciji bilo je napisanih mnogo članaka i knjiga, o ovoj tematici nađemo puno blogova, da ne govorim i o Facebooku i ostalim društvenim mrežama. Istovremeno je na temu snimljenih na tisuće i tisuće YouTube i Facebook snimaka.
Postoji 1001 tehnika o tome kako komunicirati (verbalno i neverbalno), kako se ponašati, kako se odzivati, i kako započeti razgovor sa sugovornikom. U osnovi, namjena je svih tih komunikacijskih tehnika je da se na neki način pokušamo što više “omiliti” sugovorniku i s njim uspostavimo kontakt.
Sigurno je da te tehnike djeluju, ali moramo si postaviti i slijedeća pitanja: “Da li sam to još uvijek ja kada upotrebljavam tu i tu komunikacijsku tehniku ili sam samo “glumac” koji se trudi da bi se svidio ostalima?” Dobro pitanje, zar ne?
Usprkos svim tim mnoštvom komunikacijskih tehnika, nešto mi nedostaje – iskrenost, poštenost, srčanost i otvorenost. Da bi istinski u onom trenutku sugovorniku rekli ono što stvarno osjećamo, to što želimo i to što dolazi iz našeg srca i duše.
U suvremenom poslovnom i isto u osobnom životu postaje “moda” da ako nešto ne želimo učiniti, jednostavno se na to uopće ne obaziremo jer nam je teško drugoj osobi reći “NE”. Radije šutimo, radije ne odgovorimo na tu e-poštu, na SMS ili telefonski poziv i pritajimo se kao što to čine miševi kada se kriju od gladnog mačka.
Zašto? Jer smo u komunikaciji uz svu tu masu tehnika zaboravili na nešto što uopće nije tehnika jer je dio nas. I što je to? Ljubav. Bez obzira nato da li s tom osobom komuniciramo na poslovnom, prijateljskom ili ljubavnom nivou, pitajmo se:
“Da li u ovom trenutku s tom osobom komuniciram na nivou ljubavi i iz srca?”
Ako je odgovor “NE”, potrebno je nešto učiniti i promijeniti način odnosa kakvog imamo do određene osobe.
Ako bi svi ljudi komunicirali na nivou ljubavi i iz srca i kod svakog razgovora ili susreta postavili si malo prije spomenuto pitanje, naš svijet bio bi mnogo više radostan i s manje sporazuma, tuge i razvoda. Tako malo je potrebno, a istovremeno tako mnogo, jer se bojimo kako će se odazvati druga osoba i što će misliti o nama ako kažemo “NE”.
Možda se s tom osobom nećemo ili ne želimo družiti ili s druge strane u tom trenutku stvarno nemamo vremena da bi prihvatili poziv za poslovni sastanak, susret, za ples ili izlet. Razlozi “zašto” nećemo ili ne želimo ili nemamo vremena uopće nisu važni, važno je to kakav odnos smo uspostavili time da smo se radije pritajili, nestali, zaboravili ili nismo odgovorili na poziv. Tišina na drugoj strani više govori od svih opravdanja koje ćemo kasnije čuti od te osobe.
Neka si svaki čitatelj i svaka čitateljica u buduće kod svih oblika poslovnih i osobnih komunikacija, postavi jedno jednostavno pitanje:
Da li u ovom trenutku s ovom osobom komuniciram na nivou ljubavi i iz srca?
Uvjeren sam da bi primjena ovo jednostavnog pitanja potpuno promijenila naše odnose drugim ljudima. I za kraj još nekoliko sličnih zapisa na ovu temu s mog bloga: